DETALJNA ANALIZA: Euro model donosi veće plate i čuva zaposlenost — Subvencije za male firme i ugrožene medije, kao i očuvanje kupovne moći je ključ uspjeha (3)

Portal BiznisCG objavljuje treći od četiri teksta u kojima predstavlja „Analizu održivosti Euro modela“. Na osnovu detaljne Analize u kome je razmatrano više od 200 varijanti sa preko 100 tabela, Euro model je održiv. Nakon četvrtog teksta, stručnoj i laičkoj javnosti biće dostupna analiza i prateći stres testovi.

Piše: Bojan OBRENIĆ

Nakon razmatranja fiskalne održivosti i mogućih izvora finansiranja, ovaj nastavak posvećen je raspodjeli koristi i troškova: koliko dobijaju zaposleni, gdje nastaje pritisak na poslodavce i kako spriječiti da poskupljenja umanje efekte većih primanja.
Euro model može povećati realni standard zaposlenih i podržati formalno zapošljavanje, ali će njegovi efekti zavisiti od strukture zarada u svakoj firmi. Poresko rasterećenje nekim poslodavcima omogućava veći neto uz isti izdatak, dok povećanje minimalne zarade drugima donosi dodatnu obavezu koju moraju pokriti većom prodajom, produktivnošću ili dijelom dobiti.
Zato Analiza održivost reforme stručnog tima BiznisCG na čelu sa Predragom Zečevićem, vezuje i za način sprovođenja. Veća potrošnja otvara prostor za rast poslovanja, ali taj prostor nije jednak u maloj lokalnoj firmi, velikom trgovinskom sistemu i preduzeću koje prodaje na međunarodnom tržištu.

Za ekstremno ugrožene mikro i male firme i privatne medije, Analiza predlaže 49 miliona subvencija ograničenih na godinu dana kao za vrijeme pandemije kovida.

Veći neto i veći trošak firme moraju se računati odvojeno

U primjeru razmatranom u dokumentu, zaposleni čija neto plata raste sa visokih 1.600 na 1.870 eura ne stvara dodatni trošak poslodavcu: ukupan mjesečni izdatak ostaje 1.980 eura. Radnik dobija više zahvaljujući smanjenju izdvajanja između ukupnog troška i neto zarade.
Drugačija je računica kada novi minimum podigne zaradu iznad iznosa koji omogućava samo poreska ušteda. U ilustraciji prelaska sa 600 na 1.000 eura neto, mjesečni trošak firme raste sa 678 na 1.036,57 eura, odnosno za 358,57 eura po zaposlenom.
Razlika je presudna i za procjenu cijena. Povećanje neta uz isti poslovni izdatak samo po sebi ne stvara dodatni trošak rada koji firma mora prenijeti na kupca. Veća primanja ipak mogu povećati potražnju, što predstavlja zaseban kanal pritiska na cijene.
Tri scenarija, koje je naknadno objavila Privredna komora (nakon što je stručni tim BiznisCG završio Analizu) pokazuju različit teret za istu veličinu firme
Dodatni obračuni za preduzeće sa deset zaposlenih potvrđuju da početna struktura zarada presudno utiče na cijenu prilagođavanja. U sva tri primjera riječ je o jednom zaposlenom sa osnovnom školom, šest sa srednjom i tri sa fakultetom.
Kada svi sada primaju minimum za svoju kvalifikaciju, godišnji fond ukupnih izdataka za zarade raste sa 90.449,88 na 161.371,08 eura. Dodatak iznosi 70.921,20 eura, odnosno 78,4 odsto.
U firmi koja je već plaćala dio zaposlenih iznad sadašnjeg minimuma, podizanje zarada samo na nove minimalne iznose povećava godišnji izdatak sa 121.288,56 na 161.371,08 eura. Razlika je 40.082,52 eura, odnosno približno 33 odsto.
Ako ta druga firma poveća i ostale zarade radi očuvanja ranijih odnosa među platama, godišnji fond raste na 187.647,12 eura. Ukupan dodatak tada iznosi 66.358,56 eura, ili 54,7 odsto prema početnom stanju. Od toga se 26.276,04 eura odnosi na dodatno usklađivanje iznad računa novih minimuma.
To pokazuje zašto pomoć treba vezati za stvarni rast ukupnog izdatka poslije poreskog rasterećenja i precizno utvrđen obuhvat zaposlenih. Broj radnika sam po sebi nije dovoljan kriterijum. Takođe, firma sa deset zaposlenih služi kao ilustracija; nije dokaz da sve male i srednje firme imaju istu strukturu plata.

Koliko bi država mogla da pomogne?

Kao predlog prelazne podrške može se razmotriti pokrivanje 30 odsto dokazivog dodatnog troška nastalog zbog novih minimalnih zarada tokom prvih 12 mjeseci. Taj procenat je pretpostavka ove računice, a ne mjera koju same tabele dokazuju kao neophodnu ili dovoljnu. Konačan intenzitet pomoći zahtijeva provjeru marži, likvidnosti i mogućnosti rasta prodaje.
Za prvo preduzeće sa deset zaposlenih takva pomoć iznosila bi 21.276,36 eura godišnje, odnosno prosječno 1.773,03 eura mjesečno. Poslodavcu bi ostalo 49.644,84 eura dodatnog godišnjeg izdatka. Za drugo preduzeće pomoć bi iznosila 12.024,76 eura godišnje, odnosno oko 1.002,06 eura mjesečno, dok bi firma snosila približno 28.057,76 eura dodatka.
U trećem scenariju podrška ograničena na obavezni rast minimuma takođe bi iznosila 12.024,76 eura. Preostalih 54.333,80 eura, uključujući dodatno očuvanje odnosa među zaradama, finansirao bi poslodavac. Ako bi država odlučila da subvencioniše 30 odsto čitavog povećanja, pomoć bi porasla na 19.907,57 eura. Razlika od 7.882,81 eura pokazuje koliko je izbor obuhvata subvencije važan za budžet.

Pri pokriću od 20 odsto obaveznog dodatka, godišnja pomoć iznosila bi 14.184,24 eura u prvom i 8.016,50 eura u drugom primjeru. Pri pokriću polovine dodatka, iznosi bi bili 35.460,60 i 20.041,26 eura. Viša stopa pomoći ublažava poslovni udar, ali povećava potrebu za budžetskim pokrićem.
Za budžetsko planiranje, na svakih 1.000 obuhvaćenih radnika raspoređenih kao u prvom primjeru, subvencija od 30 odsto obaveznog dodatka zahtijevala bi oko 2,13 miliona eura godišnje. Uz strukturu drugog primjera, račun bi iznosio oko 1,20 miliona. Za 10.000 radnika odgovarajući iznosi bili bi približno 21,28 i 12,02 miliona eura. To su uslovne projekcije za navedene strukture, a ne procjena ukupnog broja korisnika ili konačnog nacionalnog troška.
Ukupna potrebna sredstva utvrdila bi se sabiranjem prihvatljivog dodatnog troška svake firme i primjenom odabrane stope pomoći. Bez broja prihvatljivih zaposlenih i njihove raspodjele po zaradama nije opravdano navedene primjere preslikati na cijeli sektor malih i srednjih preduzeća.

Pomoć uz očuvanje poslova i provjeru rezultata

Prelazna podrška trebalo bi da bude vezana za uredno prijavljene i isplaćene zarade, očuvanje radnih mjesta i ugovorenih sati rada, uz provjeru da isti izdatak nije pokriven drugom subvencijom. Prioritet bi imale održive firme kojima dokazivi skok minimalnih zarada ugrožava likvidnost, uz jasan rok prestanka pomoći i ocjenu rezultata prije eventualnog produženja.
Takav predlog traži i posebno budžetsko pokriće. Već obračunate poreske uštede ne dodaju se ponovo kao subvencija, dok bi nova pomoć bila dodatni javni rashod ako nije uključena u postojeći fiskalni scenario.
Rast minimuma ne znači automatski manje radnih mjesta
Analiza razmatra istraživanje Dejvida Karda i Alana Krugera koje je, u posmatranom sektoru brze hrane u SAD, osporilo pretpostavku da povećanje minimalne zarade nužno smanjuje zaposlenost.
Za Euro model to daje osnov da se ozbiljno razmotri povoljan ishod: veće plate mogu pomoći zadržavanju radnika, smanjiti troškove njihove zamjene i podstaći prijavljivanje rada. Nalaz ipak nije garancija da će svaka djelatnost jednako podnijeti svaki rast minimuma.
U dopunjenoj simulaciji, uz jačanje produktivnosti i tražnje, privatna zaposlenost ostaje nepromijenjena ili raste do jedan odsto u odnosu na putanju bez reforme. Na pretpostavljenom obuhvatu to znači do 1.900 dodatnih radnih mjesta. Kada trošak nadmaši rast prodaje, testira se pad od jedan do tri odsto, odnosno od 1.900 do 5.700 mjesta.
To su uslovni scenariji, a ne prognoza broja otkaza. Slabiji rezultat može značiti i manje novih zapošljavanja ili smanjenje radnih sati.

Ko može prenijeti trošak na kupce?

Mađarsko iskustvo, obrađeno u analizi, pokazuje da se dio dodatnog troška minimalne zarade može prenijeti na potrošače, uz manji negativan efekat na zaposlenost. Taj istorijski nalaz koristi se kao parametar za provjeru otpornosti, a ne kao unaprijed poznat ishod u Crnoj Gori.
Prostor za podizanje cijena zavisi od tržišta. Izvoznici i turističke firme moraju voditi računa o konkurentima iz drugih zemalja, dok mala lokalna preduzeća ograničava potražnja njihovih kupaca. Produktivnost, kvalitet ponude i rast prodaje zato određuju koliko veće zarade mogu biti pokrivene bez snažnijeg poskupljenja.

Posebna zaštita za građane bez rasta primanja

Računice kupovne moći pokazuju da značajnije povećanje plate može ostaviti veliki realni dobitak i uz inflaciju. U pojednostavljenom obračunu, prelazak sa 800 na 1.400 eura uz rast cijena od šest odsto donosi realno povećanje od oko 65,1 odsto, pod uslovom očuvanja zaposlenja i radnih sati.
Nasuprot tome, domaćinstvo (dominantno penzioneri) čiji prihod ostaje isti pri takvoj inflaciji gubi približno 5,7 odsto kupovne moći. U ilustraciji povećanja penzije sa 450 na 500 eura, realni dobitak uz šest odsto inflacije iznosi oko 4,8 odsto.
Lična potrošačka korpa, stanarina i promjene radnih sati mogu izmijeniti stvarni rezultat.

Analiza zato predlaže i da se ozbiljno razmotri ciljanu zaštitu domaćinstava bez odgovarajućeg rasta prihoda, uz jasne kriterijume i utvrđen budžetski trošak.

Praćenje rezultata i pravovremena pomoć

Dokument predlaže da se uz prihode i deficit prate sektorska zaposlenost, radni sati, cijene i blokade firmi. Pad zaposlenosti u pogođenoj djelatnosti veći od tri odsto u odnosu na odgovarajuću kontrolnu grupu predstavljao bi signal za provjeru i razmatranje ciljane privremene pomoći.
Takva podrška trebalo bi da bude vremenski ograničena i vezana za održivost radnih mjesta. Analiza upozorava da opšta trajna subvencija prenosi poslovni teret na budžet: pokrivanje petine središnjeg procijenjenog troška svih privatnih firmi od 245 miliona eura zahtijevalo bi oko 49 miliona godišnje. Taj širi račun nije procjena predložene ciljane pomoći malim i srednjim preduzećima i ne sabira se s njom ako obuhvata iste korisnike.
Ključ uspjeha Euro modela biće u tome da veća primanja prate očuvana zaposlenost i jača privreda. Dopunjena analiza pokazuje prostor za takav ishod, uz račun po djelatnostima, zaštitu ranjivih domaćinstava i unaprijed pripremljene korekcije.

U završnom nastavku fokus će biti na 2028. godini i uslovima pod kojima početni rast zarada može postati trajno poboljšanje standarda.

NASTAVIĆE SE

Urednička napomena: Dopuna je obračunata iz godišnjih zbirnih iznosa u tri dostavljene tabele PKCG. Stopa i kriterijumi pomoći predstavljaju predlog ove dopune. Sitne razlike od nekoliko centi u zbiru pojedinačnih redova potiču od prikazanog zaokruživanja; u tekstu su dosljedno korišćeni ukupni iznosi iz tabela. Izvori osnovnog teksta: dostavljena „Analiza održivosti Euro modela“, naročito tabele 14–18, 23 i 31.

Prvi i drugi tekst

https://bizniscg.me/detaljna-analiza-veca-poreska-baza-snaznija-naplata-pdv-a-i-suzbijanje-sive-ekonomije-otvaraju-prostor-za-euro-model-uvodjenje-akciza-za-jahtase-je-obaveza-2

https://bizniscg.me/detaljna-analiza-euro-model-je-odrziv-i-povecava-standard-gradjana-stres-testovi-pokazuju-put-do-odrzive-reforme-1