Rekordan rod borovnice u Crnoj Gori: Fale nam prerađivački kapaciteti

Ovogodišnja sezona borovnice na sjeveru Crne Gore, koja bi se mogla smatrati rekordnom, pokazala je da šumski plodovi nisu samo dodatni prihod za stanovništvo ruralnih krajeva, već ozbiljan privredni potencijal.

Rod borovnice je, prema procjenama otkupljivača i ljudi uključenih u berbu, najbolji od kada se radi organizovani otkup, a potražnja je takva da bi gotovo cjelokupan ubran rod mogao pronaći put do tržišta, ali izvan Crne Gore.

Vlasnik preduzeća „KD Sloga“ iz Rožaja, Fefo Kalač, kazao je za Portal RTCG da je ovo na neki način „vanredna situacija“ i da je borovnica ove godine potpuno u drugi plan potisnula ostale šumske plodove.

„Moje preduzeće će do kraja sezone otkupiti oko trista tona borovnice i ja imam kapacitete da sve zamrznem i izvezem. Mislim da na sjeveru Crne Gore ima dovoljni privrednika u oblasti otkupa i dovoljno kapaciteta da se sav ovogodišnji rod sačuva i da se ne dozvoli da bilo šta propadne“ – rekao je Kalač.

Za berače, otkupljivače i izvoznike dobra sezona znači i dobru zaradu. Otkupljivači tokom sezone preuzimaju stotine tona borovnice, koja se potom uglavnom plasira na inostrana tržišta. Novac se tako, kroz čitav lanac – od berača do izvoznika – vraća u lokalnu ekonomiju.

Upravo se zbog ove činjenice iznova svake godine postavlja pitanje – zašto se najveći dio vrijednosti ovog proizvoda stvara van Crne Gore?

Iako se šumski plodovi sa crnogorskih planina izvoze u značajnim količinama, naša država gotovo da nema razvijenu industriju njihove prerade.

Borovnica iz naših šuma najčešće napušta Crnu Goru kao svježa ili zamrznuta sirovina, dok se najveća dodatna vrijednost stvara tek kasnije – kroz preradu, pakovanje, proizvodnju sokova, džemova, koncentrata, sušenog voća, dodataka prehrani i drugih proizvoda.

Moglo bi se jednostavno reći – Crna Gora proizvodi ono što tržište traži, ali najveći dio profita ostavlja drugima.

To je posebno važno ako se ima u vidu da šumski plodovi nisu ograničeni samo na borovnicu. Na sjeveru postoje i malina, kupina, šumska jagoda, gljive, ljekovito i aromatično bilje. Sve su to proizvodi koji, uz odgovarajuću tehnologiju, mogu postati sirovina za čitav niz finalnih proizvoda.

Portal RTCG je ranije ukazivao na činjenicu da bi samo jedna savremena fabrika za preradu šumskih plodova mogla imati višestruki efekat.

Osim direktnog zapošljavanja, otvorila bi prostor za stabilniji otkup od lokalnog stanovništva, smanjila gubitke kvarljive robe i omogućila proizvođačima da dio proizvoda plasiraju tokom cijele godine, a ne samo nekoliko nedjelja koliko traje berba. Još važnije, takva proizvodnja mogla bi dobiti crnogorski brend.

Proizvod od borovnice sa sjevera Crne Gore, upakovan i prerađen u našoj zemlji, imao bi potpuno drugačiju ekonomsku vrijednost od sirovine koja kamionom odlazi preko granice. Na tržištu bi se mogao pojaviti kao džem, sok, sirup, čaj, sušena borovnica, smrznuti proizvod ili kao sastojak nekog drugog prehrambenog proizvoda.

RTCG