RABRENOVIĆ: Crna Gora broji turiste, ali od njih ne ostvaruje veliku korist

Crna Gora ne bi smjela da uspjeh turističke sezone procjenjuje samo na osnovu broja gostiju i noćenja, već prvenstveno prema vrijednosti koju turistička potrošnja ostavlja domaćoj ekonomiji, ocijenio je za Pobjedu, dr Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka.

Prema podacima Monstata, Crna Gora je prošle godine zabilježila 2.728.564 turistička dolaska, u odnosu na 2.606.854 godinu ranije. Broj dolazaka porastao je oko 4,7 odsto, ali je

istovremeno broj noćenja smanjen sa 15.594.299 na 15.367.166, odnosno približno 1,5 odsto.

Rabrenović kaže da je, prevedeno sa statističkog na svakodnevni jezik, zemlja dobila oko 122.000 dodatnih turističkih dolazaka, a izgubila približno 227.000 noćenja. Prosječan broj noćenja po evidentiranom dolasku smanjen je sa oko 5,98 na 5,63.

– To nije dramatičan pad, ali jeste dovoljno snažno upozorenje da jedno od najčešće korišćenih mjerila turističkog uspjeha – broj gostiju – govori mnogo manje nego što se obično predstavlja – naglasio je Rabrenović.

Za ekonomiju nijesu svi dolasci jednaki

Turista koji prespava dvije noći i onaj koji ostane deset dana u statistici dolazaka vrijede jednako, ali za ekonomiju nijesu jednaki, ukazao je Rabrenović.

Kako je objasnio, stvarni rezultat zavisi od dužine boravka, iznosa i strukture potrošnje, porijekla proizvoda koje gost kupuje, vlasništva nad pružaocima usluga, zarada zaposlenih, naplate poreza i toga koliko novca na kraju ostaje i nastavlja da kruži u domaćoj ekonomiji.

– Zato dvije države sa istim brojem turista mogu ostvariti sasvim različitu ekonomsku korist. Isto važi i za jednu zemlju u dvije uzastopne godine – kazao je Rabrenović.

Od ukupno 15,37 miliona registrovanih noćenja u Crnoj Gori tokom 2025, čak 10,18 miliona ostvareno je u individualnom smještaju, što je oko dvije trećine ukupnog broja. Istovremeno je 92,6 odsto svih noćenja zabilježeno u primorskim mjestima.

Rabrenović je naglasio da privatni apartman nije lošiji oblik turizma od hotela. Gost u apartmanu može znatno trošiti u restoranima, prodavnicama, marinama, na izletima i drugim uslugama, dok hotelski gost može imati drugačiju strukturu potrošnje.

Zato je, prema njegovim riječima, za ozbiljnu turističku politiku važan podatak koji se ne može pročitati iz samog broja dolazaka i noćenja – koliko domaće dodate vrijednosti stvaraju različiti oblici turističke potrošnje.

– Crna Gora još nema dovoljno svježe i redovno objavljene podatke koji bi dali pouzdan odgovor na to pitanje – istakao je Rabrenović.

Prihod nije isto što i zarada

Govoreći o prihodima od turizma, Rabrenović je naveo da su oni, prema podacima Centralne banke Crne Gore, 2025. iznosili 1,481 milijardu eura, u odnosu na 1,461 milijardu godinu ranije. To je rast od približno 1,36 odsto i potvrda da turizam ostaje jedan od najvažnijih izvora prihoda crnogorske ekonomije.

Ipak, upozorio je da 1,481 milijarda eura prihoda nije isto što i profit turističke privrede, prihod državnog budžeta ili iznos koji je u cjelini ostao u Crnoj Gori kao nova domaća vrijednost.

Rabrenović je podsjetio da CBCG uz podatke iz platnog bilansa napominje da nije zvanični proizvođač statistike turizma, već da za potrebe platnog bilansa procjenjuje prihode od stranih turista. Stavka se dopunjava podacima o zdravstveno-rekreativnim uslugama i potrošnji u svrhu školovanja, pa se zbog razlika u obuhvatu i definicijama razlikuje od podataka kojima se procjenjuje ukupan turistički promet u zemlji.

– Zbog toga tvrdnja da je Crna Gora od turizma zaradila 1,48 milijardi eura jeste privlačna za javne nastupe, ali ekonomski nije dovoljno precizna – rekao je Rabrenović.

On je objasnio da ekonomska korist zavisi od toga koliko turističke potrošnje ostaje u zemlji.

– Ako turista za dan potroši 200 eura u domaćem hotelu koji nabavlja hranu od crnogorskih proizvođača, zapošljava lokalne radnike, koristi usluge domaćih kompanija i ovdje reinvestira profit, veliki dio tog novca nastavlja da kruži kroz domaću ekonomiju. Ako je, s druge strane, značajan dio hrane, pića, opreme i ostalih inputa uvezen, dio novca kroz naredne transakcije odlazi u inostranstvo. Potrošnja gosta je u oba slučaja ista, ali korist za domaću ekonomiju nije – kazao je Rabrenović.

Zbog toga se, naglasio je, ne mjeri samo promet već i dodata vrijednost, odnosno ono što je zaista stvoreno u zemlji nakon odbijanja međufaznih troškova.

Za Crnu Goru ta razlika ima poseban značaj zbog visokog robnog deficita. Rabrenović je naveo da podaci CBCG pokazuju da je saldo robe 2025. bio negativan 3,742 milijarde eura, dok je suficit na računu usluga iznosio oko 1,592 milijarde.

Turizam i druge usluge zbog toga predstavljaju jedan od glavnih amortizera velike strukturne neravnoteže između onoga što Crna Gora prodaje svijetu i onoga što od svijeta kupuje, ocijenio je on.

– To je snažan argument u prilog ekonomskom značaju turizma, ali i dodatni razlog da utvrdimo koliko domaćeg sadržaja postoji u našem turističkom proizvodu. Moramo znati koliki dio hrane koju koriste hoteli i restorani dolazi iz domaće proizvodnje, koliko turistička potrošnja pokreće poljoprivredu, prerađivačku industriju, transport, kulturu, trgovinu i druge domaće djelatnosti – istakao je Rabrenović.