Poslanici danas o „antimafija“ zakonu: Oduzeti imovinu i notarima, advokatima, izvršiteljima i činovnicima koji su svjesno pomogli mafijašima da legalizuju imovinu

Poslanici Skupštine Crne Gore trebalo bi danas, 24. avgusta, da raspravljaju o Predlogu zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, koji bi mogao značajno promijeniti način na koji država vodi finansijske istrage protiv organizovanog kriminala.

Piše: Bojan OBRENIĆ

Suština predloženih rješenja je da država više ne prati samo počinioca krivičnog djela, već i tok novca, način prenosa imovine i lica na koja je ona formalno prepisana.
Jedna od važnijih novina je mogućnost da se, u slučajevima predviđenim zakonom, članovima organizovanih kriminalnih grupa oduzme imovina vrijednosti do 50.000 eura i bez prethodne pravosnažne presude.
Time bi se, prema namjeri zakonodavca, trebalo omogućiti brže reagovanje države u slučajevima kada postoji osnovana sumnja da određena imovina potiče iz kriminalne djelatnosti.
Međutim, pitanje koje se nameće jeste da li finansijska istraga treba da se završi samo na kriminalcu i formalnom vlasniku imovine.
Ako država želi da udari na ekonomsku moć organizovanog kriminala, neophodno je utvrditi i ko je eventualno pomogao da kriminalno stečeni novac bude pretvoren u naizgled zakonitu kuću, stan, zemljište, poslovni prostor ili firmu.
Ispitati čitav lanac
U slučajevima u kojima postoje konkretni dokazi o svjesnom pomaganju, predmet istrage mogli bi biti i notari, advokati, javni izvršitelji, službenici katastra, kao i druga službena lica i nosioci javnih ovlašćenja koji su eventualno omogućili prenos, prikrivanje ili legalizovanje kriminalno stečene imovine.
Sama činjenica da je advokat sastavio ugovor, notar izvršio ovjeru ili službenik upisao promjenu vlasništva, naravno, ne može značiti da je neko učestvovao u kriminalnoj aktivnosti.
Odgovornost može postojati samo ukoliko se na osnovu dokaza utvrdi da je određeno lice znalo šta radi i svjesno učestvovalo u prikrivanju porijekla, stvarnog vlasništva ili kontrole nad imovinom stečenom kriminalom.
U takvim slučajevima, samo oduzimanje imovine ne bi trebalo da bude kraj postupka. Tužilaštvo bi moralo da ispita postoje li elementi krivične odgovornosti i kod lica koja su pomagala da ta imovina dobije privid zakonitosti.
Zakon prati i članove porodice i treća lica
Vlada Crne Gore utvrdila je Predlog zakona 7. avgusta 2026. godine i dostavila ga Skupštini uz zahtjev da bude razmatran po hitnom postupku.
Jedna od ključnih novina odnosi se na jačanje sistema finansijskih istraga i prošireno oduzimanje imovine.
Prema predloženim rješenjima, imovinska korist može biti oduzeta ne samo neposredno od učinioca krivičnog djela, već, pod zakonom utvrđenim uslovima, i od pravnih prethodnika i sljedbenika, članova porodice i trećih lica.
To bi bilo moguće ukoliko se utvrdi da su znali, mogli znati ili bili dužni da znaju da je cilj prenosa ili sticanja imovine bio izbjegavanje njenog oduzimanja.
Posebno sumnjivim smatraju se situacije u kojima je imovina prenesena bez naknade ili za cijenu koja očigledno ne odgovara njenoj stvarnoj vrijednosti.
Pod lupom bi bili i slučajevi u kojima je imovina formalno prepisana na drugo lice, ali je pripadnik kriminalne grupe nad njom zadržao stvarnu kontrolu.
Takvi aranžmani godinama predstavljaju jedan od najčešćih načina prikrivanja stvarnog vlasništva.
Oduzeti vilu, ali utvrditi i kako je postala „legalna“
Ako finansijska istraga pokaže da je određena vila, stan, zemljište ili poslovni prostor kupljen novcem stečenim kriminalnom djelatnošću, posao države ne bi trebalo da bude završen samo oduzimanjem te nekretnine.
Istražni organi trebalo bi da rekonstruišu kompletan pravni i finansijski put imovine.
Ko je pripremio dokumentaciju? Ko je sastavio ugovor? Ko je izvršio ovjeru? Ko je omogućio prenos vlasništva i na osnovu čega je izvršen upis u javne evidencije?
Posebno bi trebalo utvrđivati da li je korišćena lažna ili fiktivna dokumentacija, da li je navedena kupoprodajna cijena bila očigledno nesrazmjerna stvarnoj vrijednosti imovine i da li je formalni vlasnik služio samo kao paravan za stvarnog vlasnika.
Ključno pitanje je da li je neko od profesionalaca ili službenih lica znao da učestvuje u takvoj operaciji.
Ako za to postoje dokazi, tužilaštvo bi moralo da ispita postoji li osnov za pokretanje postupka i protiv tih lica.
Jer kriminalno stečena imovina rijetko sama dobije uredan ugovor, ovjeru, rješenje i upis u javne evidencije.
Ukoliko Crna Gora želi efikasan „antimafija“ zakon, njegova snaga neće se mjeriti samo vrijednošću oduzete imovine, već i sposobnošću institucija da otkriju čitav lanac ljudi i poslova kojima je kriminalni kapital dobijao privid legalnosti.