Dok mu je svakodnevni posao vezan za Luku Bar, slobodno vrijeme Harisa Međedovića vodi na sasvim drugu stranu – među stare barske masline, kamen i zemlju njegovih predaka. Maslinarstvo je za njega dodatni posao, ali prije svega ljubav, zadovoljstvo i način da sačuva ono što su mu prethodne generacije ostavile.
Međedović se maslinarstvom bavi već nekoliko godina, nastavljajući porodičnu tradiciju. Maslinjake je naslijedio od babe po majci, čija je porodica iz Dobre Vode, dok mu je otac porijeklom iz Bijelog Polja.
Kada je odlučio da im vrati nekadašnji sjaj, nije ga dočekao lak posao. Maslinjaci su godinama bili zapušteni i bilo je potrebno mnogo truda, vremena i ulaganja.
– Posebno je teško bilo u Džidžarinu, gdje ranije nije bilo puta. Prvo je trebalo očistiti i probiti put kako bi se uopšte moglo prići maslinama. Danas je situacija mnogo bolja i stvoreni su povoljniji uslovi za rad – priča Međedović.
Na porodičnom gazdinstvu danas ima oko 90 stabala autohtone barske žutice, sorte koja je vjekovima jedan od simbola barskog kraja. Međutim, njegova briga o maslinama tu se ne završava. Haris održava još blizu 200 stabala koja pripadaju prijateljima koji nijesu u mogućnosti da se sami o njima staraju.
A maslina, iako djeluje tiho i postojano, traži pažnju tokom cijele godine.
– Najviše posla ima u vrijeme berbe, od polovine oktobra pa sve do Nove godine, u zavisnosti od roda. Poslije berbe slijede đubrenje, prihrana i rezidba, odnosno ono što mi zovemo „kršćenje“, a tokom godine tu su košenje i redovno održavanje maslinjaka – objašnjava Međedović.
Barska žutica poznata je po alternativnoj rodnosti, odnosno smjenjivanju rodnijih i slabijih godina. Haris kaže da je prošlogodišnji rod bio veoma dobar, a posebno je zadovoljan kvalitetom dobijenog ulja. Očekivanja su da će i ova godina donijeti solidan rod.
Krajnji rezultat mjeseci rada i brige je ekstra djevičansko maslinovo ulje, koje već pronalazi put do stalnih kupaca. U promociji mu pomažu društvene mreže, ali možda najbolja reklama za njegov proizvod stiže kroz priznanja za kvalitet.
Na posljednjoj Maslinijadi osvojio je bronzanu medalju, dok je na Crnogorskom takmičenju u kvalitetu maslinovih ulja MNE 2026 dobio diplomu. Kaže da su mu upravo ova priznanja značajno pomogla da kupci prepoznaju kvalitet njegovog ulja.
Ipak, Harisova ambicija nije samo da proizvede i proda što više ulja. Želi da maslinu približi ljudima, posebno mlađim generacijama, i podsjeti na vrijednost proizvoda koji se na ovom prostoru stvaraju vjekovima.
– Treba probuditi svijest kod ljudi koliko je maslina važna i koliko su proizvodi od masline vrijedni za svakodnevnu upotrebu – kaže Međedović.
Njegova priča istovremeno je i poruka mladima koji sve češće budućnost traže daleko od zemlje i poljoprivrede.
– Volio bih da se mladi više okrenu proizvodnji domaćih proizvoda. Tu imamo ogroman potencijal, a prirodne uslove za takvu proizvodnju zaista imamo – poručuje Međedović.
U vremenu u kojem se stari maslinjaci nerijetko napuštaju, priča Harisa Međedovića pokazuje da naslijeđena zemlja ne mora biti samo uspomena. Kada joj se vrate čovjek, rad i ljubav, ona ponovo daje plod.
A među starim stablima barske žutice Haris ne proizvodi samo maslinovo ulje – on čuva dio porodične priče i tradicije Bara za generacije koje dolaze.
J. Šćekić
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.