Nenad Drobnjak iz Jagoča: Ljubav prema zemlji jač…

Dvadeset pet kilometara od Bijelog Polja, u selu Jagoče, Nenad Drobnjak svakodnevno vodi jednu tihu, ali upornu borbu – da od zemlje na kojoj je odrastao živi, prehrani porodicu i sačuva ono što su mu roditelji ostavili. Iako poljoprivreda traži mnogo rada, odricanja i strpljenja, Nenad kaže da je za njega ona mnogo više od posla – način života.
Ljubav prema zemlji kod Nenada Drobnjaka nije nastala preko noći. Sa poljoprivredom je, kaže, počeo još kao dijete, gledajući roditelje kako obrađuju zemlju i brinu o domaćinstvu. Godine su prolazile, ali je veza sa rodnim krajem ostajala.
„Moji roditelji su se bavili poljoprivredom, a ja sam samo nastavio njihovim putem“, priča Nenad.
Poljoprivreda je posao koji ne poznaje radno vrijeme. Nema slobodnog vikenda kada stoka čeka hranu, niti odmora kada biljke treba zaliti, okopati ili ubrati. Svaki dan donosi novu obavezu, a svaki rod iza sebe krije mjesece rada, ulaganja i neizvjesnosti.
Nenad je jedno vrijeme sezonski radio kao konobar u Budvi. Dok je on bio na primorju, poslove na gazdinstvu održavali su njegova supruga i djeca. Ipak, život ga je ponovo čvršće vezao za Jagoče. Odlučio je da ostane u svom rodnom kraju i nastavi da razvija porodično gazdinstvo.
Danas na imanju drži dvije do tri krave, svinju i oko 80 kokošaka. Uz stočarstvo, značajan dio njegovog rada čini biljna proizvodnja.
Na imanju zasadi oko 4.000 sadnica paprike, oko 200 kilograma krompira i 10 kilograma luka, dok u manjim količinama proizvodi šargarepu, paradajz, kupus, krastavac, boraniju, blitvu i tikve.
I tu se posao ne završava.
Od voća koje proizvede Nenad priprema domaću rakiju, kompote, džemove, sokove i likere. Gotovo sve što zemlja podari nastoji da iskoristi i pretvori u domaći proizvod.
Za njega nema velike razlike između ljeta i zime – posla uvijek ima.
Poljoprivrednik, kaže Nenad, mora da se prilagođava prirodi. Vremenske prilike, kvalitet zemljišta i brojni drugi faktori mogu za samo nekoliko dana promijeniti ono što je mjesecima stvarano. Upravo je ta neizvjesnost jedan od najtežih djelova poljoprivrednog života.
Ipak, Nenad ne odustaje.
Vjeruje da se od poljoprivrede može pristojno živjeti, ali pod jednim važnim uslovom – da se proizvodi kvalitetna domaća hrana.
Svaka ubrana paprika, svaki kilogram krompira i svaki proizvod koji izađe iz njegovog domaćinstva rezultat su rada cijele porodice. Iza onoga što kupac vidi na pijaci ili fotografiji na društvenim mrežama stoje mjeseci brige, fizičkog rada i ulaganja.
Put i voda – problemi koji otežavaju život na selu
I dok vrijedne ruke ne miruju, stanovnici Jagoča suočavaju se sa problemima koje sami teško mogu riješiti.
Među najvećim su nedostatak adekvatnog puta i vode.
Za poljoprivrednika, kojem svakodnevni posao zavisi od mogućnosti da dođe do imanja, dopremi potrebni materijal i obezbijedi vodu za proizvodnju, takvi problemi predstavljaju ozbiljnu prepreku.
Uprkos tome, Nenad pokušava da ide u korak sa vremenom. Svoje proizvode prodaje i promoviše putem društvenih mreža – Facebooka i Instagrama.
Kaže da mu takav način promocije odgovara, jer lakše dolazi do kupaca i predstavlja ono što proizvede na svom gazdinstvu.
Tako se u jednom malom bjelopoljskom selu spajaju tradicija i savremeni način poslovanja – zemlja koju su obrađivale prethodne generacije i društvene mreže preko kojih danas domaći proizvod pronalazi put do potrošača.
Poruka mladima: Želja nije dovoljna bez spremnosti na rad
Nenadova priča posebno dobija na značaju u vremenu kada brojni mladi napuštaju sela tragajući za sigurnijim i lakšim životom.
On ne tvrdi da je poljoprivreda jednostavan put. Naprotiv, mladima koji razmišljaju da se njome bave poručuje da moraju dobro znati šta ih čeka.
„Ako mladi žele da se bave poljoprivredom i imaju tu želju, moraju biti spremni za ovaj posao“, poručio je Drobnjak za Biznis CG.
Jer život od zemlje ne čine samo lijepi prizori punih bašti i bogate berbe. Čine ga rano ustajanje, neizvjesno vrijeme, svakodnevna briga, ulaganje i dani kada rezultat nije onakav kakvom se čovjek nadao.
Ali čini ga i nešto što je teško izmjeriti novcem – osjećaj da svojim rukama stvaraš, da čuvaš porodično imanje i da zemlja na kojoj su radili tvoji roditelji nastavlja da živi.
U Jagoču Nenad Drobnjak upravo to radi.
Dok mnogi odlaze sa sela, on je odlučio da ostane. Da sadi, uzgaja, proizvodi i pokušava da od svog rada napravi dostojan život za porodicu.
Njegova priča nije samo priča o paprikama, krompiru, kravama i kokoškama. To je priča o čovjeku koji je izabrao da vjeruje u svoju zemlju – i da, uprkos preprekama, od nje ne digne ruke.