Najavljeno ograničavanje marži na osnovne proizvode od januara 2027. moglo bi privremeno ublažiti pritisak, ali efekat ne treba mjeriti samo propisanim procentom. Ako trgovac smanji maržu, a dobavljač poveća nabavnu cijenu, proizvod ipak može poskupjeti. Zato treba pratiti uvoznike, distributere, rabate i stvarnu cijenu cijele korpe, kao i moguća poskupljenja artikala izvan mjere – kazao je u razgovoru za Pobjedu dr Jovo Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka.
Da Vlada planira da ograniči marže istovremeno sa početkom primjene Euro modela, u opoziciji vide kao priznanje da će značajan rast zarada neminovno uticati na rast cijena, ocjenjujući da će ubrzo efekti povećanja plata biti anulirani. Potpredsjednik Vlade za ekonomska pitanja i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj je pak ustvrdio da Euro model nije glavni razlog zbog kojeg se Vlada odlučila za ograničenje marži, navodeći da se mnoge države spremaju za udar koji očekuju od 2027, zbog krize na Bliskom istoku koja je izazvala značajan rast cijena energenata. Ne očekuje, kako je naveo, da rast plata sam po sebi može izazvati značajan rast cijena, iako ne spori da se mogu očekivati određena inflatorna kretanja.
Marko Subotić iz USSCG navodi da smo svi svjedoci da su cijene u prodavnicama krenule da rastu sa samom najavom Euro modela prije mjesec i po. Zato smatra da se sa kontrolom marži mora početi odmah, kako bi se od 1. januara mogao pratiti dalji rast cijena. U USSCG, kako navodi, smatraju da je potrebno napraviti višestruko veći obuhvat proizvoda čije će marže ograničiti nego što je to bio slučaj do sada.
– Potrebno je da se kontrolišu marže na svim proizvodima i uslugama, ne samo na osnovnim životnim namirnicama. Jedino se tako može postići pun efekat povećanja zarada. Jasno je da će do korekcija marži u dijelu povećanja troškova rada morati doći, ali se mora obezbijediti da se ova situacija ne koristi za ekstra profit, kao u vrijeme pandemije – navodi Subotić.
Rabrenović navodi da država treba da zna ne samo da li je marža formalno ograničena već da li je potrošač na kasi zaista platio manje.
– Najavljeno poskupljenje proizvoda nije dokaz zloupotrebe, potrebno je razlikovati stvarni rast nabavnih, energetskih i transportnih troškova od promjena marže. Dodatno, ograničenje samo maloprodajne marže ne obuhvata cijeli lanac od uvoznika do kase. Kontrola mora biti zasnovana na podacima, a ne na pretpostavci da je svaka viša cijena neopravdana – smatra Rabrenović.
S druge strane, ukazuje da se ne može svako poskupljenje unaprijed pravdati budućom većom platom.
– Ako rad učestvuje sa deset odsto u ukupnom trošku proizvoda, rast tog troška od 20 odsto povećava ukupan trošak približno dva odsto, pod ostalim jednakim uslovima. Za ozbiljnu ocjenu potrebne su fakture, stvarni troškovi i praćenje cijena prije i poslije reforme – kaže Rabrenović.
Govoreći o statističkim podacima, Rabrenović ocjenjuje da opšta stopa inflacije nije pouzdan pokazatelj stvarnog životnog standarda građana Crne Gore, jer ne pokazuje koliko im novca ostaje nakon podmirivanja osnovnih životnih troškova. Zbog toga je, uz zarade i opštu inflaciju, potrebno pratiti stvarnu kupovnu moć, ličnu i penzionersku inflaciju, kao i kretanje cijena proizvoda i usluga koje građani najčešće kupuju.
– Građanin u prodavnicu ne ulazi sa podatkom o prosječnoj plati, nego sa novcem koji ima. Standard se na kraju mjeri onim što može kupiti i što mu preostane – ističe Rabrenović.
POBJEDA
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.