GORČEVIĆ: Crna Gora želi punopravno članstvo u EU kao ravnopravna država

Ministarka Maida Gorčević kaže da će Crna Gora prihvatiti zaštitne mehanizme – ali ne i ograničena prava – dok čeka prijedlog Evropske komisije

Izvor: EUalive, 9. septembar 2026,

Crna Gora se ne priprema da uđe u Evropsku uniju kao mlađi ili drugorazredni partner. To je bila najjasnija politička poruka Maide Gorčević, ministarke evropskih poslova Crne Gore, na brifingu uz doručak sa novinarima u Briselu, čiji je domaćin bio poslanik Evropskog parlamenta Marjan Šarec iz slovenačkog Pokreta sloboda, član političke grupacije Renew Europe.
U trenutku kada se u pojedinim evropskim prijestonicama govori o „zaštitnim mehanizmima“ protiv nazadovanja demokratije, odlaganju prava glasa, pa čak i o tome da bi moglo proći deset ili više godina prije nego što nove članice dobiju isti status kao sadašnjih 27, Gorčević je insistirala da Podgorica želi punopravno članstvo.
„Crna Gora je veoma jasna. Mi želimo punopravno članstvo“, kazala je. Država koja pregovara već 14 godina i koja „ispunjava više od 100 odsto“ onoga što se od nje traži, prema njenim riječima, „mora biti ravnopravna i na osnovu osnivačkih ugovora“. Ravnopravnost je, dodala je kasnije, „veoma važna za nas“.
Ta izjava nije samo retorička poruka. To je odgovor Crne Gore na raspravu koja se sve više otvara unutar Unije: da li bi buduće članice trebalo da prihvate privremena ili čak trajna ograničenja svojih prava – kada je riječ o budžetu, proširenju ili spoljnoj politici – kako bi se postojeće članice osjećale sigurnije kada je u pitanju moguće „nazadovanje“ novih članica. Gorčević je kazala da njena vlada i dalje čeka prijedlog Evropske komisije.
„I dalje čekamo prijedlog koji će doći od Evropske komisije i država članica“, rekla je okupljenima. „Prijestonice još nijesu odlučile i nemaju konačan prijedlog prema državama kandidatima.“
Bila je jednako jasna i u vezi sa još jednom bojazni koja postoji u pojedinim prijestonicama – pravom veta.
„Mi u budućnosti nećemo koristiti veto niti blokirati druge“, rekla je. Priznala je da je to „takođe jedna od zabrinutosti koje dolaze iz pojedinih prijestonica“.
Poruka Crne Gore jeste da bi mala, predvidiva i već u potpunosti usklađena država trebalo da bude posmatrana kao prednost, a ne kao rizik – i da će se ponašati poput Slovenije, Malte ili baltičkih država, a ne kao zemlja koja blokira odluke.
Predvodnik koji želi da završi posao
Šarec je na početku naglasio brojke koje Podgorica sada ponavlja u svakoj evropskoj prijestonici: 18 od 33 pregovaračka poglavlja privremeno je zatvoreno, cilj je zatvoriti i preostala do kraja 2026. godine, Crna Gora je članica NATO-a i potpuno je usklađena sa zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom Evropske unije.
„Ako Evropska unija nije prisutna na Zapadnom Balkanu, onda će neko drugi biti, ili već jeste“, rekao je.
Gorčević je iznijela i operativne detalje: devet paketa za zatvaranje poglavlja već je poslato Evropskoj komisiji, dok bi preostalih šest trebalo da bude dostavljeno do kraja ovog mjeseca. Sa crnogorske strane, kako je rekla, tehnički posao na svim preostalim poglavljima – uključujući i najzahtjevnija, koja se odnose na vladavinu prava, poglavlja 23 i 24, kao i životnu sredinu, poglavlje 27 – trebalo bi da bude završen ovog mjeseca.
Upravo zbog tog vremenskog plana političko pitanje sada postaje važnije od sljedećeg tehničkog mjerila. Ukoliko Podgorica ispuni obaveze, pitanje se mijenja iz „da li mogu da zatvore poglavlja?“ u „pod kojim uslovima će pristupiti Uniji?“
Odgovor Gorčević je da su postepena integracija i Plan rasta korisni kao prelazni mehanizmi, ali da nijesu zamjena za članstvo.
„Naš glavni zadatak jeste da ispunimo sve kriterijume, kako bismo sjutra mogli biti punopravna članica sa 100 odsto prava, ali uz prava dolaze i obaveze, i obrnuto.“
Kada je riječ konkretno o demokratskom nazadovanju, pokušala je da obrne perspektivu rasprave. Crna Gora, kazala je, želi najjače moguće mehanizme za zaštitu vladavine prava „zbog nas samih“, a ne samo zato što to Brisel zahtijeva.
Ustavne promjene koje su već dogovorene sa opozicijom idu dalje od zahtjeva potrebnih za zatvaranje poglavlja.
„Šta god Evropska komisija pošalje kao prijedlog u oblasti vladavine prava kroz zaštitne mehanizme, mi smo spremni.“
Ono što, međutim, ne bi prihvatila jeste da se status drugog reda unaprijed ugradi u pristupni ugovor. Privremena ograničenja povezana sa dokazanim nazadovanjem jedno su pitanje; desetogodišnji ili petnaestogodišnji period čekanja na puna glasačka prava, bez obzira na ostvarene rezultate, sasvim je drugo.
Upitana o takvoj mogućnosti, više puta se vraćala na osnivačke ugovore EU i na logiku malih država: ukoliko se odluke o budžetu ili spoljnoj politici prebace na kvalifikovanu većinu, bez sadašnje kulture konsenzusa, manje članice gube dio svog uticaja. Crna Gora, ponovila je, nije država koja će blokirati druge.
Komunikacioni jaz – i Francuska
Neugodniji dio brifinga bio je političke, a ne tehničke prirode. Nekoliko novinara, uključujući autora ovog teksta, pitalo je da li Podgorica ima plan kako da se predstavi evropskoj javnosti koja postaje sve rezervisanija prema proširenju – a posebno Francuskoj, gdje bi budući predsjednik mogao pitanje pristupanja staviti na referendum.
Gorčević je priznala da je u tom pogledu postojao zaostatak.
„Bili smo toliko fokusirani na ispunjavanje obaveza da nijesmo sve vrijeme komunicirali“, rekla je. „Nijesmo bili dovoljno prisutni u državama članicama.“
Ta faza se, tvrdi ona, sada završava.
„Da, sada počinjemo sa komunikacijom. Kada imamo rezultate, kada isporučimo ono što se od nas traži… sada smo lak slučaj za komunikaciju.“
Iz crnogorske perspektive možda i jesmo. Uvjeriti parlamente – a, ukoliko do toga dođe, i francuske birače – sasvim je druga stvar.
Francuska je, rekla je, „definitivno jedna od neizvjesnosti, ne samo za Crnu Goru već i za EU, jer u ovom trenutku ne možete predvidjeti rezultat izbora“.
Jedna strategija bila bi parlamentarna procedura uz tropetinsku većinu; druga bi bila referendum, koji bi bio „skup, ne samo za nas… već bi bilo skupo i za Francusku organizovati ga zbog jedne države“.
Mala država ne može sama finansirati kampanju na nivou cijele Francuske.
„Potrebna nam je podrška ne samo u vidu finansijskih sredstava već i podrška saveznika iz EU.“
Kazala je da će Podgorica razgovarati sa svim političkim grupacijama, uključujući i one koje su već nagovijestile da bi glasale protiv prijema bilo koje nove članice. Tajming će biti osjetljiv: proširenje nije popularna izborna tema.
To je spoljašnji rizik. Unutrašnji rizik je 2027. godina. Naredni parlamentarni izbori u Crnoj Gori očekuju se u junu te godine.
Gorčević je upozorila da anti-EU narativ možda neće prvo doći od domaćih političara, već „iz inostranstva“. Strano manipulisanje informacijama i miješanje – za šta je koristila akronim Evropske komisije FIMI – već je na radaru Vlade. Podgorica o tom pitanju razgovara sa Komisijom i saveznicima među državama članicama.
„Ne smijemo uzimati zdravo za gotovo komunikaciju ni u sopstvenoj zemlji.“
Podrška članstvu od 70 odsto predstavlja veliku prednost, ali nije trajna zaštita.
Španski jezici i druga bilateralna pitanja
Na pitanje EUalive-a da li bi nastojanje Španije da katalonski, baskijski i galicijski postanu zvanični jezici Evropske unije moglo predstavljati prepreku, Gorčević je kazala da je razgovarala sa svojim španskim kolegom nakon što je ta inicijativa objavljena.
Poruka koju je, prema njenim riječima, dobila jeste da Madrid nema namjeru da blokira Crnu Goru.
On „čvrsto vjeruje“ da pitanje španskih jezika može biti riješeno prije ulaska Crne Gore u Evropsku uniju ili istovremeno sa njenim pristupanjem, te da to pitanje „ne znači bilo kakvu vrstu blokade“.
Za uvođenje novih zvaničnih jezika EU i dalje je potrebna jednoglasnost. Međutim, kako je sugerisala, to je unutrašnje pitanje Evropske unije, a ne pitanje crnogorskog pristupnog procesa.
Mogu ti napraviti i kraću, novinarski uglađenu verziju prevoda, da zvuči prirodnije kao tekst objavljen u crnogorskim medijima.