DOKAZ: Stan u Barseloni 59.000 eura, u Atini 35.000: A koliko košta 40 kvadrata u Podgorici?

Poslije teksta o cijenama nekretnina u Crnoj Gori javio se veliki broj čitalaca. Jedni su se složili, drugi nijesu. I to je normalno. Ali posebno su bili glasni oni koji su tvrdili da je „nemoguće“ pronaći stan u Barseloni ili Grčkoj po cijeni nižoj od one koju danas traže prodavci za mnogo skromnije nekretnine u Podgorici.

Piše: Bojan OBRENIĆ

Pa, evo odgovora.
Ne kroz teoriju. Ne kroz procjene. Ne kroz priču „čuo sam od nekoga“.
Kroz oglase.
U Atini je oglašen studio od 27 kvadrata za 35.000 eura. U Barseloni, u naselju La Teixonera, oglašen je stan od 50 kvadrata za 59.000 eura.
Da ne bude zabune — nijesmo pronašli penthaus na Passeig de Gràcia za 59.000 eura. Barselonski stan je suteren. Nije luksuz. Nije novogradnja sa mermernim ulazom, recepcijom i pogledom na more.
Ali je — stan u Barseloni.
I upravo je to ono što je dio čitalaca tvrdio da ne postoji.
Naravno da postoji.
Kao što postoje i jeftinije nekretnine u Grčkoj, Španiji, Italiji i drugim evropskim državama. Neke zahtijevaju renoviranje, neke su na periferiji, neke imaju druge nedostatke. Svaki oglas mora se detaljno provjeriti prije kupovine, od vlasništva i tereta do fizičkog stanja nekretnine.
Ali hajde da isti kriterijum primijenimo i kod kuće.
Jer ni svaki stan od 100.000 ili 150.000 eura u Podgorici nije luksuz.
Nema svaki pogled. Nema svaki garažu. Nema svaki vrhunsku gradnju. Nema svaki ni 60 kvadrata.
I tu dolazimo do suštine.
Prosječna cijena kvadrata novogradnje u Crnoj Gori dostigla je 2.557 eura, a u Podgorici oko 2.510 eura. To znači da 40 kvadrata, prostor koji bi trebalo da bude početak samostalnog života jednog mladog čovjeka ili male porodice, košta oko 100.000 eura.
Za taj novac danas možete gledati oglase ne samo po regionu nego i po tržištima mnogo većih evropskih gradova.
To ne znači da je Barselona jeftin grad. Nije.
Ne znači ni da je prosječna nekretnina u Barseloni jeftinija od prosječne nekretnine u Podgorici.
Ali pokazuje nešto drugo, mnogo važnije: crnogorske cijene su došle do nivoa na kojem poređenje sa velikim evropskim tržištima više nije nikakva šala.
I to bi trebalo da nas zabrine.
Problem nije u tome što neko svoj stan želi da proda za 3.000 eura po kvadratu. Njegovo pravo je da traži i 10.000. Problem nastaje kada takva cijena prestane da bude izuzetak i postane standard u zemlji u kojoj plate, privreda i životni standard ne prate ni približno isti tempo.
Cijena nekretnine nije samo broj na oglasu.
Ona određuje kada će se mladi odseliti od roditelja. Da li će zasnovati porodicu. Da li će ostati u Crnoj Gori. Da li će narednih 30 godina raditi prvenstveno da bi otplatili banci prostor od 40 ili 50 kvadrata.
Zato je pogrešno diskusiju svoditi na pitanje: „Je li taj stan u Barseloni u centru?“
Nije.
Ali ni Zabjelo nije Plaça de Catalunya.
Nije pitanje možemo li pronaći luksuznu Barselonu po cijeni Podgorice. Pitanje je kako smo došli do toga da običan stan u Podgorici košta toliko da građanin, kada otvori evropske portale za nekretnine, može da pronađe stvarne alternative u državama i gradovima za koje smo decenijama vjerovali da su finansijski nedostižni.
Fotografije oglasa objavljujemo upravo zbog čitalaca koji su tražili dokaz.
Evo ga.
Možete osporavati lokaciju. Možete osporavati sprat. Možete reći da vam se stan ne dopada. Možete reći da zahtijeva ulaganje.
Ali teško je osporiti broj koji stoji na oglasu.
35.000 eura u Atini.
59.000 eura u Barseloni.
A onda pogledajte koliko se danas traži za 40 ili 50 kvadrata u Podgorici.
I postavite sebi samo jedno pitanje:
Ko je ovdje zapravo postao preskup?