Alen Karović: Ljubav prema kuvanju pretočena u zalogaje koji mirišu na dom

Pljevljak sa devet godina iskustva u ugostiteljstvu kroz Stella Cucinu u Podgorici gradi svoju priču — o domaćoj hrani, povjerenju i ljubavi prema poslu…

Postoje obroci koji nam utole glad i oni koji nas podsjete na dom. Na porodičnu trpezu, poznate ukuse i pažnju koja se prepoznaje i bez mnogo riječi. Upravo takav osjećaj Alen Karović želi da pruži ljudima koji biraju njegovu hranu: da, makar usred užurbanog dana, sjednu za obrok uz koji će se osjećati kao kod kuće.
Ovaj Pljevljak ugostiteljstvom se bavi devet godina, a posljednje tri svoju ljubav prema kuvanju razvija kroz Stella Cucinu, posao zasnovan na pripremi i prodaji domaćih jela u Podgorici. Iza te ideje stoji jednostavna želja — ponuditi kvalitetnu, ukusnu i svježe pripremljenu hranu po pristupačnim cijenama.
Za Alena, međutim, vrijednost jednog obroka ne završava se njegovom cijenom. Važna je i pažnja sa kojom je pripremljen, kao i zadovoljstvo čovjeka kojem je namijenjen.
„Kuvarstvo je zanimanje u kojem se svaki tanjir može pretvoriti u malo umjetničko djelo, a zadovoljstvo gostiju predstavlja posebnu nagradu za uloženi trud“, kaže Karović.
Kuhinju doživljava kao prostor stvaranja. U njoj se spajaju sastojci, istražuju ukusi i svakodnevno pronalazi prilika da se poznatom jelu posveti nova pažnja. Kreativnost je, smatra, važan dio ovog zanimanja, ali temelj njegove ponude ostaje domaća kuhinja.
Na meniju su tradicionalna i mesna jela, specijaliteti od piletine i ribe, supe i čorbe, roštilj i pečenje, paste i rižota, salate i prilozi. Tu su i poslastice i kolači, za one kojima obrok nije potpun bez slatkog završetka. Raznovrsnu ponudu povezuje ista namjera: da kupac dobije svjež, ukusan obrok kojem će poželjeti da se vrati.
Želja da pokrene sopstveni posao rasla je uporedo sa iskustvom. Radeći u ugostiteljstvu, Alen je sve jasnije prepoznavao potrebu ljudi koji, između posla, porodice i brojnih obaveza, ne stižu svakoga dana da kuvaju.
„Radeći ovaj posao, rodila se želja da stvorim nešto svoje i da svoju ideju pretvorim u uspješan posao. Smatrao sam da postoji prostor za ponudu kvalitetnih domaćih i svježe pripremljenih jela koja ljudima olakšavaju svakodnevicu, posebno onima koji nemaju vremena da kuvaju“, govori Karović.
U toj potrebi pronašao je prostor za svoju ideju. Nekome je potreban ručak tokom radnog dana, nekome predah od svakodnevnog spremanja hrane, a nekome jednostavno poznat, domaći ukus. Alen želi da njegova kuhinja bude odgovor na te male, svakodnevne potrebe.
„Moja vizija je da Stella Cucina postane brend koji ljudi povezuju sa povjerenjem, kvalitetom i domaćom kuhinjom“, ističe on.
Do tog povjerenja, ipak, ne dolazi se samo dobrim receptom. Iza svakog pripremljenog jela stoje nabavka namirnica, planiranje menija, organizacija proizvodnje, administracija, promocija i razgovori sa dobavljačima i kupcima. Radni dan traje mnogo duže od vremena provedenog za šporetom ili u prodaji.
„Kada vodite sopstveni biznis, posao ne završava zatvaranjem lokala“, kaže Alen.
Ta rečenica sažima manje vidljivu stranu preduzetništva: odgovornost koja ostaje i kada se završi posluživanje, obaveze koje čekaju naredno jutro i stalno razmišljanje o tome kako sačuvati kvalitet. Ljubav prema kuvanju pokrenula je njegov posao, ali ga svakodnevno održavaju rad, disciplina i spremnost na prilagođavanje.
Najviše posla ima od septembra do kraja juna, dok je tokom ljeta potražnja manja, što, prema njegovom iskustvu, prati ritam života u Podgorici. Takve promjene traže pažljivo planiranje i razumijevanje potreba kupaca.
Do njih dolazi i putem društvenih mreža, prvenstveno Instagrama, gdje objavljuje dnevne menije, fotografije hrane, promotivne ponude i novitete. Mreže mu omogućavaju da brzo predstavi ono što priprema, ali Alen dobro zna da fotografija privuče pažnju, dok iskustvo kupca odlučuje hoće li se on ponovo vratiti.
Zato posebnu vrijednost za njega imaju preporuke.
„Najveću pažnju posvećujem preporukama zadovoljnih kupaca, jer je živa riječ najbolja reklama“, kaže Karović.
U poslu koji se gradi iz dana u dan, povratak kupca predstavlja potvrdu uloženog truda. Između dva ručka, jedne preporuke i naredne narudžbe, postepeno nastaje odnos povjerenja kojem Alen teži.
Mladima koji razmišljaju o sopstvenom poslu poručuje da ne čekaju savršen trenutak. Savjetuje im da istraže tržište, naprave plan i krenu korak po korak, svjesni da će uz uspjehe dolaziti i greške.
„Važno je biti uporan, ali i spreman da se greške priznaju i da se iz njih uči“, poručuje.
Sopstveni biznis, dodaje, donosi slobodu da čovjek gradi nešto svoje, ali zahtijeva mnogo rada, odricanja i prilagođavanja. Vjera u ideju treba da ide zajedno sa realnim sagledavanjem mogućnosti i potreba tržišta.
Alen svoju ideju svakoga dana iznova pretvara u obroke. U tome je i najličniji dio njegove priče: ono što je započelo kao ljubav prema ugostiteljstvu postalo je odgovornost prema ljudima koji mu povjeravaju dio svoje svakodnevice.
A kada se kupac vrati, za Alena je to više od nove narudžbe. To je znak da je u njegovoj hrani prepoznao ono što mu je ovaj kuvar i želio ponuditi — kvalitet, pažnju i malo osjećaja doma.