Napadi odlazećeg premijera na mandatara i budućeg predsjednika Vlade jesu posljedica Abazovićeve spoznaje da se bliži kraj njegovoj anarhiji i nekontrolisanoj vlasti.
Nakon što je srušio tridesetoavgustovsku većinu i postao premijer zahvaljujući DPS-u, Abazović je državu gurnuo u institucionalnu provaliju i rekordne budžetske rashode, koji se mjere stotinama miliona eura.
Nazadovanje u evropskim integracijama, rasulo u sektoru bezbjednosti, te zloupotreba državnih resursa u svrhu kreiranja lažnih afera su nasljeđe Abazovića koje će uskoro biti prošlost.
Brojne strane investicije, brzo članstvo u EU, Zakon o porijeklu imovine i ostala obećanja Abazovića pred formiranje manjinske Vlade, najbolje svjedoče koliko ozbiljnosti posjeduje i koliko riječ vrijedi premijeru u tehničkom mandatu.
Umjesto da je ostao upamćen kao političar koji afirmiše demokratske principe i gradi mostove, Abazović će biti upamćen po tome što je iznevjerio sve koga je stigao na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Međutim, tehnički mandat i Vlada sa izglasanim nepovjerenjem ne mogu trajati u nedogled, iako je Abazović upravo to umislio.