Biznis CG Portal o biznisu, politici i inovacijama u Crnoj Gori
Povezani članci
Dana 8. juna tekuće godine, Telekom Kosova je donio protivzakonito i diskriminatorsko rješenje o prestanku mog radnog odnosa sa obrazloženjem da sam navodno tokom mjeseca novembra prošle godine odsustvao sa posla duže od 19 dana i time povrijedio odredbe Kodeksa ponašanja zaposlenih u tom javnom preduzeću, što naravno nije istina, saopštio je predsjednik Udruženja Crnogoraca Kosova Slobodan. M. Vujičić.
Sa druge strane, kako je dodao, istina je da su direktor Kancelarije za integraciju manjina unutar Telekoma Kosova, Slobodan Petrović i menadžerka Olivera Antić, više od deceniju vršili krivično djelo falsifikovanja i prikrivanja na desetine radnika koji su redovno primali plate iako su živjeli i radili u Srbiju.
“Time su organizovano i planski nanijeli višemilionsku štetu budžetu Kosova. Umjesto da je protiv njih pokrenut krivični postupak i da su privedeni pravdi, njih je Telekom Kosova nagradio otpremninom u visini od 24 lična dohotka. Konkretno, ovaj dvojac je duže od 10 godina štitio Petra Miletića koji je redovno dobijao platu iako se sa porodicom odselio sa Kosova i otišao da živi i radi u Beograd. Miletić je član predsjedništva političkog Pokreta slobodnih građana Srbije što znači da je Telekom Kosova indirektno svo vrijeme finansirao taj pokret. Inače Miletić je zet Slobodana Petrovića.
Petrović i Antićeva su na isti način 15 godina štitili Ljiljanu Božović i Žarka Veselinovića tačnije suprugu i rođenog brata Zvonka Veselinovića. Svi žive i rade u Beogradu, imaju svoje kompanije procenjene na stotine miliona eura, a pritom su i na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država zbog umješanosti u raznim kriminalnim aktivnostima. Na žalost sve to nije smetalo Telekomu Kosova da im redovno svaki mjesec uplaćuje platu dok su Ljiljani Božović 30. marta tekuće godine ponudili i sporazumni raskid ugovora sa nadoknadom u visini od 24 lična dohotka.
Kako bih se izborio za pravdu i istinu i kako bih sačuvao platu kao osnov za životnu egzistenciju moje porodice, odlučio sam da 17. maja ove godine započnem štrajk glađu. Istog dana negdje oko 16h u moju kancelariju u Transport PTK -a u Kosovu Polju došla je policija koja mi je saopštila da moram da pođem sa njima u stanicu policije kako bih dao izjavu zbog čega štrajkujem. Pošao sam sa njima i ne sluteći kakav me pakao čeka. U stanicu policije bio sam zadržan punih 7 sati sa obrazloženjem da ništa protivzakonito nijesam uradio, ali da im je glavni državni tužilac naredio da me ne puštaju na slobodu i da čekaju dalje instrukcije. Nakon sedam sati policija me je, kako su mi tada saopštili, na zahtjev tužioca a bez ikakvog naloga sprovela na Institut za neuropsogijatrijsku ekspertizu gdje je dežurni doktor sa gnušanjem odbio zahtjeve policije i tužilaštva da me primi na ispitivanje naglašavajući da ne želi da se igra sa životima ljudi. Nakon toga policija me je odvezla direktno na neuropsihijatriju gdje je policajac dao mobilni dežurnom doktoru i pokazao mu poruke koje mu je slao tužilac. Nakon kratke polemike dežurni doktor je pristao da me primi. Dali su mi protiv moje volje injekciju i strpali me i ludnicu na odeljenje sa najtežim psihičkim bolesnicima. Soba je bila obložena gumom, dušek je bio na podu, a jastuk i ćebat su nesnosno smrdjeli na fekalije. Svo vrijeme se čuo plač, jecaji i vriska bolesnika koji su tražili pomoć. Neki bi se zaletali i udarali glavom u vrata nakon čega bi jedno vrijeme zavladala jeziva tišina. Tu sam zadržan punih 18 sati nastavljajući štrajk glađu. Iz tog pakla me je izvukao doktor koji je došao u jutarnju smjenu. On mi je saopštio da je neko ko ima uticaj i kome smetam osmislio monstuoznu priču da želim da se zapalim benzinom ispred predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića i predsjednice Kosova, Vjose Osmani. Rekao mi je da u svojoj višedecenijskoj karijeri nije imao takav slučaj, da mu je jako žao i da će učiniti sve da me što prije puste jer je meni mjesto na slobodi i van tih zidina. Takođe mi je kazao da mu je policija zapretila da ne smiju da me puste dok tužilac to ne dozvoli ali da će on i njegove kolege pisati glavnom državnom tužiocu da je moje dalje zadržavanje u ludnici teško kršenje ljudskih prava ali i zločin sam po sebi. Nakon izvjesnog vremena doktor se izborio za moju slobodu i ja sam nakon 18 sati pušten na slobodu ali bez otpusne liste što dokazuje da sam svo vrijeme mučen protivzakonito voljom nekih moćnika. Sve me je podsjetilo na Jugoslaviju nakon drugog svjetskog rata i zloglasnog doba inforbiroa. Sjutra dan sam otišao na posao i nastavio štrajk glađu koji sam prekinuo nakon što mi je saopšteno da je generalna direktorica Telekoma Kosova raspustila Žalbenu komisiju te da će brzo sastaviti novu koja će poništiti sve protivzakonite odluke prošle komisije među kojima će biti poništena i odluka o prestanku mog radnog odnosa. Obećali su mi da ću biti vraćen na posao i da ću moći kao i svi ostali da biram i mogućnost dobijanja otpremnine.
Na žalost menadžment Telekoma Kosova me je po nečijoj direktivi ponovo obmanuo i 8. juna su potvrdili odluku Žalbene komisije čime su mene i moju porodicu ostavili na ulicu i bez hleba.
Moj advokat i ja smo se žalili inspekciji rada i sudu, a od inspekcije rada očekujemo da na osnovu priloženih dokaza utvrdi da je rješenje Telekoma Kosova o prestanku mog radnog odnosa ništavno i diskriminatorsko, jer nije donijeto u skladu sa Zakonom o radu već po nalogu prljavih političkih struktura koje su povezane sa kriminalom a kojima smetam i kao ličnost ali i kao Crnogorac.
