Piše: Meliha Meli Ramusović
Ljepota je u oku posmatrača. A naročito ako je taj posmatrač u Crnoj Gori i ako je on Đukanović.
Jer, sociologija nam sredine ljubomorno čuva čežnju za Gospodarom čiji pogled vidi daleko više od sopstvenih očiju.
A taj naš, za mnoge sveznajući, neupitni pogled, jednom je ugledao bitangu. Da bi sada, u ovom postistorijskom sada, u toj bitangi vidio premijera.
Da li je u pitanju oportunizam spretnog političara ili neizbježni cinizam politike, teško je procijeniti. Vjerovatno ima i jednog i drugog.
Ipak, veća je dilema da li budući premijer, iniciran tim pogledom čiji je legitimitet uporno osporavao, prihvata tako da je i bitanga. Bivša.
(Ne samo bivša, reći će mnogi njegovi dojučerašnji partneri iz vladajuće većine. )
A možda i jedino bitanga, relaksirano neposlušna prema naslijeđenom stanju politikantskih stvari, može biti onaj koji će nas stvarno promijeniti.
Makar tako promijeniti da shvatimo da gospodara, raznih, nema bez našeg nekritičkog obožavanja. I još nekritičkijeg pokoravanja.
A da nas i bez gospodara uvijek ima i biće.
Sa manje ili više bitanga.
Izvor: Skala radio