Biznis CG Portal o biznisu, politici i inovacijama u Crnoj Gori
Povezani članci
Političar Filip Adžić govoreći o sebi kaže da je bio nemirno dijete. Pamti odrastanje devedesetih uz tenzije na Cetinju gdje je u najtežim trenucima preovladavao cetinjski duh i humor. Smatra da su ipak ti dani bili ljepši uz više druženja i bliskih odnosa. Ističe da mu je bavljenje sportom izgradilo takmičarski duh i da zahvaljujuči tome voli nadmetanje i nikada ne odustaje.
Politiku je, kaže, zavolio od malih nogu.
“Kada su druga djeca željela da dobiju loptu, ja sam želio člansku kartu Liberalnog saveza Crne Gore i tetka koja je radila u kancelariji LSCG ona mi je to omogućila iako ta karta nema serijski broj i posjedujem je iz 1993. godine”, priča Adžić.
Pamti devedesete godine po ljepšem duhu Cetinja i bliskosti ljudi, nego što je to slučaj danas kada smo više usmjereni na virtuelni svijet.
“Samim tim što je moja škola “Njegoš” tada brojala više đaka nego danas sve škole, govori koliko je to vrijeme bilo ljepše i zanimljivije”, kazao je on gostujući u Jutarnjem programu TVCG.
Posebno je bio vezan za svoju učiteljicu koja ga i danas podržava u prelomnim momentima u životu.
“Od prvog susreta našli smo zajednički jezik, i mogu reći da i sada kada se bavim politikom i kada imam neki javni nastup nađe vremena da mi pošalje poruku i da me podrži. Ona je prva koja je predviđala moju društvenu angažovanost”, kazao je on.
Bavio se i sportom, naravno, kao i većina Cetinjana, najduže je igrao rukomet.
“Od ranog djetinjstva bio sam prilično sportski aktivan i mislim da je malo sportova koje nisam trenirao. Dešavalo mi se da treniram istovremeno i tri-četiri sporta. To je na neki način izgradilo taj sportski duh u meni. Volim takmičenje, volim nadmetanje, nikad ne odustajem, čak i kada izgleda da je sve izgubljeno. Ne predajem se nikada i zahvalan sam na tome”, istakao je ovaj političar.
Studentske dane pamti po druženjima, ali i treninzima.
“Iako je bilo jako zanimljivo u jednom trenutku morao sam da donesem odluku i da se posvetim učenju”, kazao je on.
Da nije političar, bio bi pravnik ili sportista.
Priča kako je u djetinjstvu imao priliku da putuje zahvaljujući očevom poslu.
“Zahvaljujuči tome upoznao sam druge kulture i različitosti i zato sam, smatram, postao i tolerantniji i otvoreniji”, kaže Adžić.
Kaže da bi baš iz tog razloga, kada bi mogao da donosi odluke, naredio da svaki državljanin Crne Gore pođe iz Crne Gore barem na sedam dana.
RTCG
