Petog septembra 1977. godine kada je s Cape Canaverala u Floridi lansirana svemirska letjelica Voyager 1, vjerovatno ni oni najuporniji sanjari u NASA-i nisu mogli ni slutiti da će 49 godina kasnije svjedočiti istorijskom trenutku za ljudsku civilizaciju, piše Klix.
U srijedu, nešto iza 11 sati po centralnoevropskom vremenu, Voyager 1 postat će prva letjelica koju je izradila ljudska ruka, a koja je prešla udaljenost od jednog svjetlosnog dana. U prevodu, misija Voyager 1 nalazi se trenutno na 25,9 milijardi kilometara udaljena od Zemlje.
Svjetlosti bi, u ovom trenutku, sa Zemlje trebalo 24 sata da stigne do letjelice.
Kada je NASA pokrenula misije Voyager 1 i Voyager 2, svijet se nalazio duboko u hladnoratovskim podjelama pa je tako i sama nauka na neki način bila žrtva surovog takmičenja tada najvećih sila – Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza.
Međutim, Voyager 1 i Voyager 2, imali su prvenstveno naučne ciljeve, njihova vrijednost odavno je prevazišla politički i tehnološki kontekst u kojem su nastale.
Kako je sve krenulo? Naravno, osnova svega jeste ljudska znatiželja i traganje za informacijama o svemu što može dodatno proširiti ljudsko znanje o svemiru i planetama u Sunčevom sistemu pa i dalje od toga.
Ono što je naučnicima još krajem šezdesetih godina privuklo pažnju jeste istraživanje planeta kao što su Saturn i Jupiter. Upravo u tom periodu, primijećeno je kako će se poravnanje ovih planeta dogoditi krajem 70-ih godina te da bi svemirske letjelice mogle iskoristiti taj trenutak za postizanje izuzetno važnih naučnih ciljeva.
Konkretno, naučnici su shvatili da bi letjelice mogle iskoristiti gravitaciju Jupitera za promjenu putanje i nastavak putovanja prema drugim vanjskim planetama. Iako je prvobitna ideja Velike turneje obuhvatala istraživanje četiri džinovske planete, konačna misija Voyagera 1 i 2 dobila je drugačije putanje i ciljeve.
Lansiranje nekoliko misija za posjetu svakoj planeti pojedinačno trajalo bi mnogo duže i koštalo bi mnogo više. Prvobitni plan slanja dva para termoelektričnih svemirskih letjelica za vanjske planete na ove velike ture pokazao se preskupim, što je dovelo do njegovog otkazivanja 1971. godine. Sljedeće godine, NASA je odobrila smanjenu verziju projekta slanja para svemirskih letjelica klase Mariner 1977. godine kako bi istražile samo Jupiter i Saturn, s očekivanim operativnim vijekom od pet godina.
Sedmog marta 1977. godine, administrator NASA-e James C. Fletcher najavio je preimenovanje ovih svemirskih letjelica Mariner Jupiter/Saturn 1977 u Voyager 1 i 2.
Naučnici su se nadali da bi jedna od njih na kraju mogla posjetiti Uran i Neptun, čime bi se ispunila većina prvobitnih ciljeva Velike turneje.
Svaki od ovih Voyagera nosio je set od 11 izuzetno važnih instrumenata za proučavanje planeta i slanje podataka na Zemlju.
Pored naučnih instrumenata, misija Voyager sa sobom je nosila i nešto u što je ugravirana cijela ljudska historija.
Zlatna gramofonska ploča bila je pričvršćena za svaku od Voyager letjelica. Jedna od svrha bila je slanje poruke vanzemaljcima koji bi mogli pronaći letjelicu dok putuje kroz međuzvjezdani prostor. Pored slika, muzike i zvukova sa Zemlje, uključeni su i pozdravi na 55 jezika.
NASA je zamolila Carla Sagana sa Univerziteta Cornell da sastavi pozdravnu poruku i dala mu slobodu da odabere format i šta će biti uključeno. Zbog rasporeda lansiranja, Saganu nije dato mnogo vremena. Linda Salzman Sagan je dobila zadatak da sastavi pozdravne poruke.








Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.