Piše: J. Š.
U beranskom selu Budimlja, gdje su jutra mirna, a zemlja miriše na život, Nebojša Knežević (33) stvara priču o upornosti, predanosti i zdravlju. Njegova priča nije samo o povrću i voću, već o životnoj filozofiji u kojoj priroda, porodica i rad ruku idu zajedno.
Odmalena je, kaže, znao gdje pripada. Još kao dječak, u sjenci stabala i među redovima povrća, osjetio je spokoj koji pruža zemlja. Naslijedio je porodično imanje od roditelja, ali ono što je Nebojša izgradio nije samo baština – već životna misija.
– Zemlja zna da uzvrati. Sve joj daš, i ona ti vrati trostruko. A meni je dala mir, zadovoljstvo, i snagu da svoju djecu podižem u zdravom okruženju, kazuje Nebojša dok pogledom obuhvata svaki dio imanja koje je njegovo srce.
Na prostranim parcelama Budimlje, Nebojša uzgaja paprike, boraniju, krompir, voće. Do skoro je na 50 ari gajio i maline. U plastenicima njeguje papriku, a u voćnjacima svake godine rodi i do 20 tona jabuka, krušaka i šljiva – sve bez hemije, bez pesticida, u skladu s prirodom. Njegovo domaćinstvo živi u ritmu godišnjih doba.
– Ništa se kod mene ne šprica. Ni herbicidi, ni pesticidi. Sve je čisto. Djeca jedu ono što sami proizvedemo. Zdravlje mi je najvažnije, i zbog djece i zbog ljudi koji kupuju od mene, ističe on.
U dvorištu je i nova farma – savremen objekat za krave muzare. Uskoro stižu i prva grla. Ima i farmu koka nosilja, koje žive slobodno, hrane se isključivo prirodnom hranom, a njihova jaja su, kako kaže, prava vitaminska bomba.
– U ljeto jedva da imamo vremena da stanemo. Tada se sve dešava, i sve mora biti pod konac. Ali ništa ne bih mijenjao. Ovaj život ima smisla.
Nebojša nije stao samo na proizvodnji. Već 12 godina radi i u velikom trgovačkom lancu, gdje uspijeva da plasira svoje proizvode. Pored toga, koristi i Facebook, gdje ima stalne kupce – ljude koji su kroz kvalitet prepoznali njegovu iskrenost.
– Ljudi više i ne pitaju za cijenu. Znaju šta kupuju. I to je najveća nagrada za sav trud. Kvalitet se uvijek prepozna.
U njegovom domu, uz četvoro djece i mladu suprugu koja je, kako kaže, prihvatila ovaj način života sa ljubavlju, vlada sklad. Svako ima svoje zaduženje, svako doprinosi. Djeca odrastaju među stablima, uče o zemlji, radu, i poštovanju prirode.
– Želim im ostaviti nešto trajno. Ne samo imanje, već znanje, navike, ljubav prema prirodi. To je najveće bogatstvo.
Za budućnost planira sušaru za voće, proizvodnju rakije, možda čak i agroturizam. Želi da njegovo domaćinstvo postane mjesto gdje ljudi dolaze da osjete duh sela, da kupe zdrave proizvode, da nauče kako se može živjeti u skladu s prirodom – i sa sobom.
U svijetu brzine i instant rješenja, priča Nebojše Kneževića iz Budimlje podsjeća nas da mir postoji. Da se nalazi tamo gdje se zemlja voli, a porodica drži zajedno. I da ponekad, najzdravije stvari rastu upravo tamo gdje je srce – u zemlji.
