Finsijske prevare više nijesu sporadični incidenti, već jedna od najbrže rastućih prijetnji savremenog društva.
Kako se svakodnevni život preselio u digitalnu sferu – od bankarstva i kupovine do komunikacije – tako su se i kriminalne šeme preselile na ekrane naših telefona i računara.
Digitalna era ubrzala je transakcije, olakšala pristup informacijama i otvorila prostor za inovacije, ali je istovremeno stvorila neograničene mogućnosti za prevarante koji sve sofisticiranije iskorišćavaju tehnologiju, ljudsku ranjivost i nedovoljnu informisanost. Danas je dovoljno samo nekoliko klikova ili jedan nepažljiv odgovor na poziv da građani ostanu bez ušteđevine, privatnih podataka ili osjećaja lične sigurnosti.
Digitalna era donijela je brojne pogodnosti, ali i novi talas opasnosti koji sve češće pogađaju građane Crne Gore. Telefonske i internet prevare, nekada rijetka pojava, danas su postale gotovo svakodnevna prijetnja – od lažnih poziva i fišing poruka do sofisticiranih oblika digitalnog nasilja.- Vidim broj, čujem glas – nije dovoljno. Danas prevaranti mogu prikazati bilo koji broj na vašem telefonu, pa čak i imitirati glas osobe koju poznajete.
Tehnologija je otišla toliko daleko da čula mogu biti prevarena – upozorava stručnjak za sajber bezbjednost Branko Džakula u razgovoru za Pobjedu.
Naglašava da rastući broj prijavljenih slučajeva i iskustva građana pokazuju da su prevaranti sve vještiji u korišćenju novih tehnologija, dok institucije i dalje traže način da uhvate korak sa njima.- Nacionalni CIRT (Centar za odgovor na računarske incidente) zabilježio je 751 prijavljeni incident tokom 2023. godine, što je porast u odnosu na 684 incidenta tokom 2022. i 672 tokom 2021. godine.
Većina tih incidenata odnosi se na razne oblike onlajn prevara (fišing poruke, prevare na društvenim mrežama, krađe identiteta) koje pogađaju građane svih starosnih dobi -tvrdi Džakula.Istovremeno, policija, kako dodaje, sve češće upozorava na telefonske prevare: recimo, nedavno su u Podgorici ponovo evidentirani slučajevi gdje prevaranti zovu građane i lažno tvrde da je bliski član porodice doživio tešku saobraćajnu nezgodu, tražeći hitno uplatu novca za pomoć. – Takvi pokušaji prevare zabilježeni su i u drugim gradovima (npr. Nikšić), često preko poziva na fiksne telefone iz inostranstva. Iako ne postoji jedinstvena javna baza podataka o ukupnoj šteti, jasno je da posljedice mogu biti ozbiljne.
Građani su nerijetko finansijski oštećeni, od stotina do više hiljada eura po slučaju, a trpe i emocionalni stres i gubitak povjerenja. Centralna banka Crne Gore navodi da je za godinu i po prijavljeno 10 slučajeva fišing-prevare vezanih za bankarske usluge, ali priznaje da ne raspolaže preciznim podacima o ukupnim otuđenim iznosima niti o procesuiranju ovih prevara. Mnoge žrtve, nažalost, slučajeve i ne prijave, što dodatno otežava statističko praćenje problema – kaže Džakula.
Najčešće, kao tvrdi, prevaranti koriste slične šablone kako bi pridobili povjerenje žrtve. – Lažno predstavljanje je osnova većine šema, bilo da glume bankarske službenike, policajce, rođake ili druge autoritete. Najčešći obrasci uključuju: fišing poruke (mejl/SMS/Viber/WhatsApp) koje izgledaju kao od banke ili pošte i tvrde da je račun blokiran, da je pokrenuta transakcija ili da treba verifikovati podatke; zatim lažne nagradne igre ili nasljedstva (obavještenje da ste „dobili na lutriji“ ili da vam nepoznati rođak ostavlja bogatstvo) uz zahtjev da prvo platite određene takse; ponude lakih kredita ili investicija (oglasi za brze pozajmice preko interneta, „sigurne“ investicije u kripto ili nekretnine) gdje se traži avans ili lični podaci; te direktne telefonske prevare poput već pomenutog poziva sa hitnom lažnom viješću (nesreća u porodici, naglo bogatstvo uz proviziju i sl.)- objašnjava Džakula, dodajući da se pojavljuju i romantične prevare, tzv. love scam, gdje prevarant glumi zainteresovanost ili romansu kako bi vremenom iznudio novac.
DžakulaJedan od izazova, kako ističe Džakula, jeste kako objasniti građanima, naročito starijima, da prikazani broj na ekranu telefona ili čak poznati glas nijesu garancija identiteta pozivaoca.
– Tehnologija danas omogućava tzv. caller ID spoofing, prevaranti mogu prikazati bilo koji broj na vašem telefonu, čak i lokalni broj banke ili policije, dok zapravo zovu sa druge lokacije. Starije generacije sklone su vjerovati da ako na displeju piše poznat broj (ili poziv dolazi s lokalnim pozivnim brojem +382), onda je to zasigurno legitimno. Nažalost, nije tako: broj se može „maskirati“. Slično, prevaranti koriste uvjerljiv ton i često dobro poznaju psihologiju žrtve.
Mogu se javiti poznatim glasom, recimo, glumeći rođaka („Halo bako, ja sam!“) ili prijatelja, računajući da ćete u šoku povjerovati prije nego što dobro promislite. Objasniti ljudima da čula mogu biti prevarena nije jednostavno; to zahtijeva kontinuiranu edukaciju i konkretne primjere – naglašava Džakula. U praksi se, kaže, savjetuje: ne vjerujte samo prikazu broja ili onome što osoba kaže da jeste. – Uvijek postavite kontrolna pitanja na koja pravi poznanik zna odgovor (npr. „Kako se zove tvoj pas?“ ili da vam kažu datum nekog značajnog porodičnog događaja) ili prekinite vezu i sami nazovite tu osobu na broj koji već imate u imeniku. Institucije takođe naglašavaju da će formalne stvari rješavati službenim putem, nikad isključivo putem poziva gdje se od vas traži novac ili podaci.
Ukratko, „vidim broj, čujem glas“ nije dovoljno, tražite dodatnu provjeru identiteta. Novi trend naprednih prevara je i korišćenje vještačke inteligencije za generisanje glasa koji je identičan nekoj osobi koju poznajete, jer se sa novim alatima može klonirati bilo koji glas sa dostupnih videa na društvenim mrežama i portalima, i iskoristiti se za svrhe koje su već navedene – objašnjava Džakula. Dodaje da telekomunikacioni operatori u Crnoj Gori u posljednje vrijeme aktivnije učestvuju u suzbijanju ovakvih zloupotreba. –
Generalno, crnogorski operatori jesu spremni da reaguju i učestvuju u identifikaciji prevara, što potvrđuju i njihova javna saopštenja i brze reakcije. Ipak, borba protiv prevara zahtijeva i proaktivnu koordinaciju: kontinuiranu razmjenu informacija sa policijom o novim modusima, kao i edukaciju korisnika putem kampanje – ističe Džakula. Digitalno nasilje postaje sve ozbiljniji problem i ono, po njegovim riječima, obuhvata različite oblike onlajn uznemiravanja, prijetnji i zlostavljanja na internetu. Obrasci takvog ponašanja mogu biti suptilni ili očigledni, ali se često svode na: prijetnje fizičkom povredom ili objavljivanjem povjerljivih informacija, ucjenjivanje intimnim sadržajem (npr. prijetnja objavom privatnih fotografija ili prepiski ako žrtva ne uradi što se traži), kontinuirano maltretiranje putem poruka, komentara ili poziva, govor mržnje ili ponižavanje na društvenim mrežama, kao i stalkovanje (praćenje i uznemiravanje osobe kroz digitalne kanale). Vrste digitalnog nasilja
– Primijećeno je i da su žene češće mete seksualnog uznemiravanja ili osvetničke pornografije, dok muškarci češće budu žrtve finansijskih prevara, iako oba pola mogu iskusiti sve vrste digitalnog nasilja. Takođe, djeca i mladi su izloženi vršnjačkom nasilju onlajn (npr. grupe na Viberu ili TikToku koje isključuju i vrijeđaju pojedinca, lažni profili otvoreni radi ismijavanja i slično) – objašnjava Džakula. Ističe da je edukacija najmoćnije oružje protiv sajber prevara i nasilja, a tu škole, mediji i lokalne zajednice imaju zajedničku odgovornost. –
Mediji imaju možda i najistaknutiju ulogu u masovnoj edukaciji građana. Svjedoci smo da svaki put kad se pojavi novi talas prevara, portali i novine o tome opširno izvještavaju, što je odlično, jer podiže svijest. Ključno je da mediji nastave da pravovremeno objavljuju upozorenja i priče žrtava (anonimno ako treba) kako bi čitaoci prepoznali obrasce. Televizija i radio mogu doprijeti do starije populacije koja manje prati internet. Dobro bi bilo imati i redovne rubrike ili emisije posvećene sajber bezbjednosti, u kojima stručnjaci objašnjavaju nove trikove prevaranata i daju savjete – kaže Džakula.
Znaci upozorenjaDžakula upozorava na crvene zastavice (znake upozorenja) u ovim pozivima ili porukama.Jedan od izazova, kako ističe Džakula, jeste kako objasniti građanima, naročito starijima, da prikazani broj na ekranu telefona ili čak poznati glas nijesu garancija identiteta pozivaoca- To su obično: hitnost i pritisak. Prevaranti insistiraju da reagujete odmah, bilo uplatom novca „dok nije kasno“ ili davanjem podataka na brzinu. Legitimne institucije rijetko zahtijevaju momentalnu akciju telefonom. Zahtjev za lične/finansijske podatke: Ako vam neko preko telefona ili poruke traži PIN, lozinku, jednokratni SMS kod, broj kartice ili JMBG, gotovo sigurno je prevara. Banke ističu da nikada neće tražiti takve osjetljive podatke od klijenata putem nezvaničnih kanala.
Predobro da bi bilo istinito: Ponuda ogromne nagrade, nasljedstva ili zarade uz minimalan trud i ulaganje je klasična mamac-prevara. Ako zvuči nerealno, vjerovatno jeste prevara. Nepoznat ili sumnjiv broj/mejl: Pozivi iz egzotičnih inostranih šema (+243…, +882… i sl.) ili mejlovi sa adresama koje ne odgovaraju zvaničnim (npr. gmail umjesto korporativnog domena) su znak za oprez. Gramatika i izgled poruke: Fišing poruke često sadrže pravopisne greške ili neprirodan jezik, ali su u trendu i jako realne i uvjerljive poruke koje se generišu uz pomoć vještačke inteligencije. Takođe, linkovi mogu voditi na sajt koji izgleda kao pravi, ali URL adresa ima sitnu razliku (npr. dodatno slovo ili simbol) – objasnio je Džakula. On upozorava da ako građani uoče bilo koji od ovih znakova, treba da prekinu komunikaciju i provjere informaciju iz nezavisnog izvora (npr. pozivom direktno banci na njihov zvanični broj, ili razgovorom sa porodicom u slučaju „hitnih“ poziva i zahtjeva).
Što prvo uraditi ako ste žrtva prevareDžakula objašnjava i kako sačuvati dokaze, ako ste žrtva prevara.- Za razliku od usmenog zlostavljanja, onlajn nasilje ostavlja digitalni trag, i to može biti naša prednost. Savjetujem građanima da ne brišu poruke i ne odgovaraju ishitreno uvredama, već da prikupe dokaze: sačuvajte sve relevantne poruke, mejlove, chatove. Najbolje je napraviti screenshot (snimak ekrana) spornih poruka, objava ili profila, pritom pazeći da se vide ključno sadržaj, ime profila, datum i vrijeme. Te snimke čuvajte na sigurnom. Ako se radi o prijetnjama ili ucjenama, ne pristajte ni na kakve uslove, već odmah potražite pomoć. U slučaju društvenih mreža, korisno je i formalno prijaviti profil ili sadržaj samoj platformi (Facebook, Instagram, TikTok imaju opcije Report/Prijavi) i blokirati nasilnika kako biste spriječili dalji kontakt.
Kad prikupite dokaze, obratite se policiji, Odjeljenju za visokotehnološki kriminal ili najbližoj stanici, i predočite im materijal. Dakle, koraci za odgovor na digitalno nasilje su:prvo, smiri se, ne paniči i ne uzvraćaj; drugo, sačuvaj dokaze, napravi screenshotove; treće, stopiraj, blokiraj nalog i prijavi sadržaj platformi; četvrto, zatraži podršku, razgovaraj sa odraslom osobom kojoj vjeruješ, roditeljem, nastavnikom, školskim savjetnikom.
Nada Kovačevic Pobjeda