Čovjek je od samog početka civilizacije imao jednu veliku potrebu – da ne zaboravi.
Da sačuva misao.
Da prenese znanje.
Da ostavi trag iza sebe.
Kako zapamtiti dugove?
Kako voditi evidenciju trgovine?
Kako zapisati zakone?
Kako učenicima prenijeti ono što smo naučili?
Kako organizovati društvo?
Ta pitanja stara su koliko i sama civilizacija.
Još prije više od pet hiljada godina, Sumerians pronašli su rješenje koje će promijeniti istoriju čovječanstva. Počeli su koristiti glinene ploče, prve tablete u ljudskoj istoriji.
U njih su urezivali znakove, brojeve, imena i poruke. Na tim pločama zapisivali su količine žita, trgovinske sporazume, zakone, poreze i priče o svom svijetu.
Možda tada nisu bili svjesni, ali upravo su napravili jednu od najvećih revolucija ljudske vrste: stvorili su način da znanje živi duže od čovjeka.
Do tog trenutka, znanje je postojalo samo u ljudskom pamćenju. U pričama koje se prenose usmeno, od oca sinu, od učitelja učeniku. Ali ljudsko sjećanje je krhko. Čovjek umire, a sa njim nestaju i njegova iskustva.
Pisanje je prvi put omogućilo da misao preživi vrijeme.
Tako su nastale prve biblioteke, prve škole i prvi ozbiljni oblici organizovanog društva. Civilizacija je počela da raste onog trenutka kada čovjek više nije morao svaki put počinjati iz početka.
Znanje je moglo da se prenosi.
Hiljadama godina kasnije, čovjek je promijenio oblik svojih “tableta”, ali ne i njihovu svrhu.
Glinena ploča postala je papirus.
Papirus je postao knjiga.
Knjiga je postala štampa.
A danas, u 21. vijeku, tablet ponovo držimo u rukama, samo što više nije od gline, već od stakla, metala i silicijuma.
Na njemu danas vodimo evidenciju, učimo, zapisujemo misli, šaljemo poruke, gledamo predavanja i čuvamo uspomene. U njemu nosimo čitave biblioteke, fotografije naših porodica, poslovne planove, pa čak i djelove vlastitog života.
Suštinski, čovjek danas radi isto ono što je radio i drevni Sumer.
Pokušava da sačuva informacije od zaborava.
I možda je upravo to jedna od najvažnijih osobina naše vrste. Ne samo sposobnost da mislimo, već sposobnost da ono što smo naučili ostavimo drugima.
Jer civilizacija ne napreduje zahvaljujući jednom čovjeku.
Napreduje zato što svaka nova generacija nastavlja tamo gdje je prethodna stala.
A između prve sumerske glinene ploče i modernog digitalnog tableta nalazi se ista ideja koja traje hiljadama godina: želja čovjeka da njegovo znanje nadživi vrijeme.
Autor: Aleksandar Vujović
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.