STAV: Veće plate još nijesu stigle, a poskupljenja već uzimaju povišicu. Država da krene da hapsi i zatvara

Inspekcija mora u kontrole, Agencija za zaštitu konkurencije da ispita sumnjiva kretanja cijena, a tužilaštvo da reaguje gdje postoje osnovi sumnje na krivična djela. Ko krši zakon, mora snositi posljedice — uključujući zatvaranje objekta kada su za to ispunjeni zakonski uslovi.

Piše: Bojan OBRENIĆ

Građani čekaju veće zarade od januara, a na kasama ih već dočekuje pitanje: koliko će od te povišice ostati dok stigne na račun?

Vlada je primjenu „Euro modela“ najavila od januara 2027. godine. Međutim, najava boljeg standarda već je praćena poskupljenjima. Unija slobodnih sindikata upozorila je da je rast cijena roba i usluga već počeo i zatražila presjek cijena i marži na dan objave programa. To je zahtjev koji zaslužuje hitan odgovor.

Buduća povišica nije blanko dozvola da se današnjem kupcu ispostavi veći račun.

Svakog ponedjeljka, značajan broj trgovaca piše nove cijene, najčešće pred penzije. Ne, svi. Jedan strani lanac već je drastično povećao cijene brojnih proizvoda, uključujući i pojedine domaće proizvode čiji proizvođači nijesu povećali cijene prema trgovcima. To isto rade pijace, apoteke, teretane, lokali, restorani, hoteli, trafike, frizeri, kozmetičari, građevinari… To nije konačan dokaz nezakonitosti, ali jeste konkretan povod za kontrolu nabavnih cijena, troškova i marži. Svih redom.

Zato inspektori treba da otvore poslovne knjige i informacijske sisteme. Da uporede ulazne fakture i prodajne cijene. Da utvrde šta je zaista poskupjelo u nabavci, a gdje je povećana zarada po proizvodu. Građanima treba objaviti rezultate: koliko je kontrola sprovedeno, koje su nepravilnosti utvrđene i koje su sankcije izrečene.

Svako poskupljenje nije automatski nezakonito. Troškovi mogu rasti i prije januara. Ali upravo zato država mora da provjerava brojke, umjesto da prihvata svako obrazloženje čim se izgovore riječi „tržište“ i „troškovi poslovanja“.

Ministarstvo ekonomskog razvoja najavilo je ograničavanje trgovačkih marži na osnovne proizvode od 1. januara. Ako se rizik od neopravdanih poskupljenja prepoznaje sada, potrebno je odmah pripremiti i, uz odgovarajući pravni osnov, uvesti ciljane mjere. Čekanjem se ostavlja prostor da više cijene postanu polazna tačka za buduća ograničenja.

Marže na osnovne životne proizvode treba ograničiti hitno, uz kontrolu nabavnih cijena i urednog snabdijevanja. Zaštita standarda mora početi prije nego što povišica bude potrošena.

Kontrole treba usmjeriti i na uslužne djelatnosti tamo gdje prijave i podaci ukazuju na nepravilnosti. Restorani, hoteli, lokali, frizerski i kozmetički saloni, teretane — svi imaju pravo da posluju i zarađuju, ali svi imaju i obavezu da poštuju propise. Ne može se unaprijed tvrditi da svi neopravdano podižu cijene. Može se zahtijevati da ista pravila i ista ozbiljnost kontrole važe za svakoga.

Agencija za zaštitu konkurencije mora da ispita postoje li zabranjeni dogovori ili zloupotreba dominantnog položaja. Ona sama naglašava da ne određuje cijene i marže, već štiti tržište od takvih povreda konkurencije. Slične cijene nijesu same po sebi dokaz kartela, ali sumnjiva kretanja zahtijevaju stručnu provjeru.

Tužilaštvo treba uključiti kada postoje osnovi sumnje na krivična djela. SDT ima svoju zakonom određenu nadležnost, uključujući organizovani kriminal i visoku korupciju; njegovo ime ne smije služiti kao ukras u političkim upozorenjima. Ako dokazi upućuju na djela iz njegove nadležnosti, očekuje se postupanje. Za ostala su nadležna druga tužilaštva.

A zatvaranje radnji i lokala? Da — kada su ispunjeni zakonski uslovi. Inspekcija tu mjeru već primjenjuje zbog utvrđenih nepravilnosti. Zato zahtjev mora biti jasan: gdje zakon nalaže zabranu rada, neka bude izrečena, bez povlašćenih i bez gledanja kroz prste.

Kazna mora biti dovoljno ozbiljna da se kršenje propisa ne isplati. Kontrola mora imati nastavak. Utvrđena nepravilnost mora dobiti epilog. U suprotnom, upozorenja institucija postaju samo još jedan trošak koji nesavjesni uračunavaju u poslovanje.

Odgovornost ima i Vlada. Ako obećava veće zarade, mora pokazati kako će štititi njihovu kupovnu moć. Uspjeh programa mjeriće se time koliko porodica može da kupi poslije plaćenih računa, koliko joj ostaje za djecu i može li dočekati kraj mjeseca bez novog duga.

Zato poruka mora biti nedvosmislena: provjerite cijene, ograničite marže na osnovne proizvode, istražite sumnjive dogovore i sankcionišite utvrđene prekršaje. Odmah.

Jer postoji ozbiljan rizik da inflacija pojede očekivani rast zarada prije nego što ga građani osjete. Ako institucije to dočekaju nespremne, moraće da objasne zašto su gledale kako obećanje boljeg života nestaje između police i kase.