STAV – Ustavni sud ne smije biti grobar CG ekonomije: Katastrofalne posljedice ako sjutra poništi Sporazum sa UAE

Crna Gora sjutra ulazi u jedan od onih trenutaka kada odluka jedne institucije može imati posljedice daleko izvan pravne sfere. Ustavni sud odlučuje o inicijativama za ocjenu ustavnosti Zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Piše: Bojan OBRENIĆ

Međutim, ova odluka neće biti samo pravno pitanje – ona će biti snažna poruka o tome da li je Crna Gora država pravne sigurnosti ili država u kojoj se strateški razvojni projekti mogu zaustaviti institucionalnom neizvjesnošću.
Ukoliko bi Ustavni sud poništio ovaj zakon, posljedice bi mogle biti katastrofalne.

Time ne bi bio doveden u pitanje samo jedan sporazum, već čitava logika međunarodne ekonomske saradnje na kojoj počiva savremena investiciona politika. Investitori bi dobili signal da ni ratifikovani sporazumi sa državom nijesu garancija stabilnosti. U takvoj atmosferi kapital se povlači, projekti se zamrzavaju, a razvoj stagnira.
Posebno je važno razumjeti da Sporazum sa UAE nije izolovan slučaj. Crna Gora ima ili sprema druge međudržavne sporazume – takozvane G2G aranžmane – sa državama poput Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Mađarske i drugih partnera.

Ako bi Ustavni sud otvorio vrata materijalnom preispitivanju ovakvih sporazuma, to bi stvorilo presedan koji bi potencijalno doveo u pitanje čitav niz međunarodnih ugovora. Time bi se urušila pravna sigurnost koja je ključni preduslov za bilo kakvu ozbiljnu investicionu politiku.

PRIMJER USTAVNI SUD SRBIJE

Primjer iz regiona jasno pokazuje kako se ovakve dileme rješavaju u pravno stabilnim sistemima. Ustavni sud Srbije je 2017. godine odbacio inicijative za ocjenu ustavnosti zakona o potvrđivanju sporazuma sa UAE, zauzimajući jasan stav da sud nije nadležan da ocjenjuje ekonomske i političke odluke sadržane u međunarodnim sporazumima, već isključivo proceduru njihovog donošenja.

Time je povučena jasna linija između ustavne kontrole i odgovornosti izvršne i zakonodavne vlasti za vođenje ekonomske politike.
Ako bi crnogorski Ustavni sud prešao tu liniju, to bi značilo opasan institucionalni zaokret – situaciju u kojoj sudska instanca praktično postaje arbitar ekonomskih strategija države. Takva praksa ne postoji u stabilnim pravnim sistemima, jer bi značila da svaki veliki investicioni projekat može biti blokiran političkim i institucionalnim sporovima.

MEĐUNARODNI KONTEKST

Treba podsjetiti i na međunarodni kontekst. Sporazumi sa UAE nijesu nikakva nepoznanica niti eksperiment. Slične oblike saradnje sa Emiratima imaju brojne razvijene države, uključujući Sjedinjene Američke Države, Francusku, Njemačku, Italiju i Ujedinjeno Kraljevstvo. Nijedna od tih zemalja nije bilateralne ekonomske sporazume pretvarala u ustavnu krizu. Javne politike se kontrolišu kroz institucije, nadzor i primjenu zakona – a ne kroz blokadu investicija.
Ni Evropska unija nije osporila ovaj sporazum. Naprotiv, Evropska komisija je dala uslovno pozitivno mišljenje, uz jasnu poruku da bilateralna saradnja sa trećim zemljama nije sporna, sve dok se projekti realizuju uz transparentnost i poštovanje pravila konkurencije, javnih nabavki i zaštite životne sredine. Drugim riječima, eventualni problemi rješavaju se kroz implementaciju i kontrolu, a ne kroz poništavanje međunarodnih sporazuma.
Zbog toga odluka Ustavnog suda mora biti vođena principima pravne sigurnosti i institucionalne odgovornosti. Ako nema jasne povrede ustavne procedure u donošenju zakona, poništavanje Sporazuma bilo bi presedan koji bi ozbiljno ugrozio reputaciju Crne Gore kao investicione destinacije.
Crna Gora je mala ekonomija kojoj su potrebne investicije, razvoj infrastrukture, nova radna mjesta i snažan međunarodni kapital.

U trenutku kada država pokušava da ubrza razvoj, svaka poruka pravne nestabilnosti može imati dugoročne posljedice – od odlaska investitora do usporavanja ekonomskog rasta.
Zato Ustavni sud mora ostati ono što mu Ustav i nalaže – čuvar ustavnosti, a ne arbitar ekonomskih politika. U suprotnom, rizikujemo da jedna odluka, donesena u ime pravne kontrole, postane simbol institucionalne blokade razvoja.