Grupacija distributera nafte i naftnih derivata Privredne komore jednoglasno je odlučila da zatraži povlačenje amandmana na Zakon o energetici, kojim se uvodi obavezno markiranje goriva. Drugim riječima, naftni lobiji u Crnoj Gori, koji su godinama ostvarivali milionske profite na uvozu i distribuciji derivata, sada se protive uvođenju osnovnog mehanizma kontrole kvaliteta i suzbijanja crnog tržišta.
Piše: Predrag Zečević, ekonomski analitičar
Zašto su naftaši protiv markiranja goriva?
Markiranje goriva je međunarodno priznata metoda za sprječavanje šverca i miješanja goriva s nekvalitetnim supstancama, čime se štiti budžet države i krajnji potrošači. I dok su mnoge zemlje regiona, pa i Zapada, odavno uvele ovaj sistem i ostvarile pozitivne efekte, naftni distributeri u Crnoj Gori odlučno brane neuređeni sistem u kojem oni nastavljaju da zarađuju bez ikakve kontrole.
Njihov argument? Trošak markiranja bi navodno povećao cijenu goriva za jedan do dva centa po litru.
Nevjerovatno je da kompanije koje su prošle godine ostvarile desetine miliona eura profita sada pokušavaju da prikažu ovaj minimalni trošak kao udar na građane.
Milionski profiti, ali ne i odgovornost
Naftaši se pozivaju na interes potrošača, iako su upravo oni decenijama glavni dobitnici crnogorskog tržišta goriva, koje funkcioniše u polu-monopolskim uslovima. Njihova zarada nije bila ugrožena ni kada su cijene goriva vrtoglavo rasle, ni kada su marže povećavane, ni kada su akcize bile rekordne. Međutim, sada kada treba uvesti kontrolu koja bi spriječila šverc i prodaju nekvalitetnog goriva, odjednom brinu o interesima građana.
Ovakav stav je čist primjer pokušaja očuvanja privilegovanog statusa. Dok god se gorivo ne markira, prostor za manipulaciju ostaje ogroman: od prodaje jeftinijeg, lošeg goriva pod etiketom premium kvaliteta, do krijumčarenja koje nanosi direktnu štetu državnom budžetu.
Vlada uvela amandmane bez rasprave – a gdje su bili naftaši do sada?
Vlada je u petak bez javne rasprave usvojila predlog amandmana kojim se u zakon dodaje cijelo novo poglavlje sa 14 članova o markiranju goriva. Odbor za ekonomiju će se o njemu izjašnjavati naredne sedmice, ali lobisti naftaša su već krenuli u ofanzivu kako bi ga oborili.
Zanimljivo je da su se distributeri nafte tek sada pobunili – kada je zakon već pred usvajanjem. Da li to znači da im je odgovarao netransparentan proces sve dok nisu vidjeli da će im se biznis naći pod lupom? Ili su možda računali da će sve moći da riješe tihim lobiranjem, daleko od očiju javnosti?
Šta znači markiranje goriva za građane?
Za prosječnog potrošača, uvođenje markiranja goriva znači:
Zaštitu od lošeg goriva – nema više mogućnosti da distributeri miješaju derivate sa nekvalitetnim supstancama.
Smanjenje crnog tržišta – država bi konačno mogla da spriječi ilegalni promet goriva.
Veće budžetske prihode – što znači manje potrebe za povećanjem poreza ili akciza.
Ali za naftne kompanije, markiranje znači – kontrolu, odgovornost i kraj manipulacijama.
Iskustva u regionu i na Zapadu
Srbija je uvela sistem markiranja još 2001. godine i kasnije ga unaprijedila. Time su smanjeni gubici budžeta i povećana kontrola goriva na tržištu.
Hrvatska koristi sofisticiran sistem koji omogućava lako otkrivanje nelegalnog goriva putem specijalnih testova.
Bosna i Hercegovina se suočava s velikim izazovima zbog ilegalnog prometa goriva, ali su kroz markiranje poboljšali nadzor i naplatu akciza.
Zapadne zemlje i napredni sistemi
Na Zapadu, posebno u zemljama EU i SAD-u, markiranje goriva se koristi ne samo radi fiskalne kontrole već i u ekološke svrhe, kako bi se osigurala usklađenost sa standardima kvaliteta goriva.
Profit iznad interesa države i građana
Dok Vlada pokušava da uvede red na tržište goriva, naftaši dižu glas protiv toga, pokazujući da im je važnije očuvanje privilegija nego interes građana. Ako su spremni da zarade milione na račun krajnjih potrošača, zašto nisu spremni da ulože cent-dva u sistem koji bi osigurao da građani dobijaju kvalitetno gorivo i da država ne gubi milione zbog šverca?
Sada je na potezu Skupština. Hoće li stati na stranu građana i državnog budžeta ili će popustiti pred interesima moćnog naftnog lobija?
