STAV: Katastrofalna komunikaciona strategija Glavnog grada, graditelja i Vlade dovela u pitanje izgradnju kolektora u Botunu

U Evropi je u posljednjih dvadesetak godina izgrađeno 25.901 postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Neka od njih su tehnološki naprednija od planiranog kolektora u Botunu, većina nisu. Ipak, gotovo nigdje nije bilo otpora građana.

Piše: Bojan OBRENIĆ

Razlog je jednostavan – ljudi su željeli čistije rijeke, more i zdraviju životnu sredinu, i željeli su to što prije.
A šta je urađeno kada je u pitanju Botun? Ništa. Apsolutno ništa.
Glavni grad, Vlada i nadležne institucije potpuno su zakazali u komunikaciji sa građanima. Tek kada je problem eskalirao, neko iz Vodovoda, odnosno Otpadnih voda se sjetio da pošalje pamflet pod nazivom „Deset razloga zašto treba graditi kolektor“. I to ne svim medijima. U tom trenutku, sve je već bilo kasno.
Umjesto birokratskih saopštenja, trebalo je organizovati široke javne rasprave, otvorene debate i konkretne, opipljive primjere. Trebalo je povesti novinare, predstavnike NVO sektora i same mještane Botuna u Herceg Novi i Berane, da vide šta znači kolektor u praksi. Da vide čisto more u kojem se danas vidi morsko dno. Da vide znatno čistiji Lim, bistriju vodu i povratak ribe u rijeku.
Kada je kompanija Škoda Praha planirala izgradnju drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima, povela je novinare u Tušimice, gdje je izgrađena moderna termoelektrana. Na svega nekoliko stotina metara od nje uzgajaju se kupus i žito. Postrojenje se automatski gasi čim emisije pređu dozvoljene granice. To je primjer kako se gradi povjerenje.
Zašto kompanija koja treba da gradi kolektor u Botunu nije povela zainteresovane da vide makar jedno takvo postrojenje u Evropi? Zašto Vlada i Glavni grad nijesu zajednički finansirali takvu posjetu? To bi bilo daleko važnije od beskrajnih službenih putovanja, varijabila i zapošljavanja partijskih uhljeba.
Da su ljudi imali priliku da vide kako kolektori funkcionišu u stvarnosti – a ja sam lično vidio kolektor u Beranama i nekoliko njih u Španiji – i da im je sve jasno i pošteno objašnjeno, danas bi upravo oni bili prvi koji traže da se kolektor gradi.
Na kraju, važno je reći jednu stvar bez uvijanja: Botunjani imaju pravo da budu ljuti. Oni su decenijama svojim zdravljem i kvalitetom života plaćali cijenu razvoja aluminijumske industrije Crne Gore i nekadašnje Jugoslavije. Upravo zato su zaslužili poštovanje, transparentnost i ozbiljan dijalog – a ne ignorisanje i improvizaciju.
A Vlada i Glavni grad i kompanija koja gradi kolektor u Botunu, ako ne znaju što znači komunikaciona strategija. Neka pitaju one koji znaju.