Postoje ljudi o kojima se može raspravljati politički. Postoje funkcije koje prolaze, kampanje koje se zaboravljaju, izbori koji dođu i prođu. A postoje i ljudi čija se vrijednost ne mjeri neukusnim partijskim saopštenjima, već brojem života koje su dotakli, brojem suza koje su obrisali i brojem puta kada su bili tu onda kada je bilo najteže.
Piše: Bojan OBRENIĆ
Doktorka Jelena Borovinić Bojović je jedna od tih osoba.
Koliko je samo bilo majki koje su u strahu čekale nalaze svoje djece? Koliko je bilo porodica koje nijesu znale kome da se obrate? Koliko je bilo neprospavanih noći, telefonskih poziva, poruka poslatih u očajju, sa nadom da će se neko javiti?
Ne zato što je morala. Ne zato što joj je to pisalo u opisu posla. Ne zato što je od toga imala bilo kakvu korist. Nego zato što je osjećala tuđu muku kao svoju.
U vremenu kada su ljudi često spremni da okrenu glavu od tuđeg problema, ona je birala da zastane. Da sasluša. Da pomogne. Da bude čovjek.
Zato nije čudno što ćete od običnih ljudi, mnogih novinara, penzionera, roditelja, studenata i radnika čuti istu rečenicu: „Pomogla mi je kada mi je bilo najteže.“
To nije politički kapital. To je ljudski kapital.
Ne postoji funkcija koja vrijedi više od zahvalnosti čovjeka kojem ste pomogli kada je izgubio svaku nadu. Ne postoji titula veća od one koju vam dodijele ljudi kada vas se sjete po dobroti.
Nije lako živjeti život u kojem vam se svakodnevno obraćaju ljudi sa svojim brigama, bolestima, strahovima i problemima. Još je teže ostati jednako dostupan, jednako saosjećajan i jednako spreman da pomognete svakome.
A upravo to mnogi vide kada govore o Jeleni Borovinić Bojović.
Možete podržavati ili osporavati njene političke građanske stavove. To je legitimno. Ali postoji nešto što je iznad politike, iznad stranaka, iznad dnevnih prepucavanja.
To je ljudskost.
A ljudskost je danas možda najrjeđa i najskuplja osobina.
Zato ovaj tekst nije o politici. Nije o funkcijama. Nije o izborima.
Ovo je tekst o ženi koja je za mnoge bila glas ohrabrenja kada su mislili da izlaza nema. O osobi koja je razumjela da se veličina čovjeka ne ogleda u moći koju ima, već u spremnosti da tu moć iskoristi da pomogne drugima.
Zbog toga, za mnoge građane Podgorice i Crne Gore, Jelena Borovinić Bojović nije samo javna funkcionerka.
Ona je simbol dobrote, požrtvovanosti i ljudskosti.
A takvi ljudi su ponos svakog grada i svake države.
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.