STAV: Hitno zaustaviti izgradnju privatnih solarnih elektrana. Ogromna šteta, mala korist za državu – ugrožavaju sve

Piše: Bojan Obrenić

Crna Gora mora hitno da uvede moratorijum na izdavanje novih saglasnosti za velike privatne solarne elektrane na zemljištu, dok država ne utvrdi gdje se takvi objekti smiju graditi, koliko elektroenergetski sistem može da ih primi, na koji način će se skladištiti višak proizvedene energije i ko će jednog dana platiti uklanjanje i reciklažu desetina hiljada tona solarnih panela.

Nijesam protiv solarne energije. Naprotiv. Crna Gora ima izuzetne uslove za njeno korišćenje i bilo bi nerazumno ne koristiti sunce kao domaći energetski resurs. Ali jedno je staviti solarne panele na krov kuće, fabrike, škole, magacina, parkinga ili već devastirane industrijske zone, a nešto sasvim drugo pretvarati desetine i stotine hektara crnogorskog prostora u privatne energetske komplekse.

Najvredniji i najograničeniji resurs Crne Gore nije sunce. To je prostor.

Kada jednom uništimo pejzaž, uklonimo vegetaciju, presiječemo područje pristupnim putevima, dalekovodima i ogradama i hiljadama panela prekrijemo prostor koji je do juče bio prirodan, poljoprivredni ili stočarski, teško ga možemo vratiti u prvobitno stanje.

Razmjere onoga što se planira najbolje pokazuju konkretni projekti. Samo planirana solarna elektrana kod Nikšića trebalo bi da ima skoro 60 MW, više od 83.000 panela i da zahvati lokaciju površine oko 51 hektar. Za planiranu solarnu elektranu  kod Cetinja predviđeno je gotovo 90.000 panela i približno 65 hektara prostora. 

To su ogromni objekti i intervencije koje mijenjaju čitave predjele.

Brojevi pokazuju koliko brzo raste solarni sektor

Prema najnovijem sveobuhvatnom izvještaju REGAGEN-a, na kraju 2025. godine u Crnoj Gori je bilo ukupno 66,123 MW solarnih kapaciteta, odnosno 5,93 odsto ukupne instalisane proizvodne snage zemlje. Samo godinu ranije komercijalnu proizvodnju činilo je devet imenovanih fotonaponskih elektrana, dok je tokom 2025. u pogon ušlo još šest: Ubli od 5 MW, Cerovice od 5 MW, Zaton od 4,8 MW, TZ Energy od 2,25 MW, Top dizajn od 0,3 MW i BP Energy od 5 MW. 

Istovremeno je krajem 2025. na distributivnom sistemu bilo čak 7.942 kupca-proizvođača, ukupne snage 34,284 MW. Njihov broj je za samo godinu porastao za 64,29 odsto. To je model razvoja koji treba podsticati – proizvodnju tamo gdje se električna energija i troši, prije svega na postojećim objektima, bez dodatnog zauzimanja vrijednog zemljišta. 

Država je za 2026. planirala još snažniji rast. Energetskim bilansom predviđeno je da ukupna snaga solarnih elektrana do kraja godine može dostići oko 215 MW. Samo komercijalne elektrane privatnih investitora koje su bile u probnom radu ili izgradnji trebalo bi da dostignu oko 25 MW, dok se paralelno razvijaju i projekti EPCG i program Solari. 

Zato je pitanje koje država danas mora da postavi: da li mi upravljamo solarnim razvojem ili je solarni razvoj počeo da upravlja našim prostorom?

Nije problem „loša struja“, već sistem koji mora da je primi

Treba biti tehnički precizan. Električna energija proizvedena u solarnoj elektrani nije sama po sebi „loša“ ili „nekvalitetna“. Problem je nešto drugo i mnogo ozbiljnije: solarna proizvodnja zavisi od sunca, naglo se mijenja i najveća je upravo u periodima kada potrošnja ne mora biti najveća.

Što više takvih elektrana ulazi u sistem, potrebno je više balansiranja, jača mreža, fleksibilna proizvodnja i skladištenje energije. I sama crnogorska strateška dokumenta konstatuju da veliki rast solarnih i vjetroelektrana komplikuje i poskupljuje upravljanje elektroenergetskim sistemom i da su za veći nivo integracije potrebni baterijski sistemi za skladištenje. 

A gdje su naše baterije?

Veliki baterijski kapaciteti još nijesu u funkciji. EPCG je prvobitno planirala dva BESS sistema ukupne snage 60 MW i kapaciteta 240 MWh, ali je prvi veliki tender obustavljen, dok na drugi tender nije stigla nijedna ponuda. Vlada je tek u avgustu ove godine pokrenula proceduru izbora strateškog partnera za realizaciju BESS sistema. 

Drugim riječima, gradimo promjenljive izvore mnogo brže nego infrastrukturu koja treba da obezbijedi njihovu optimalnu integraciju.

To nije ozbiljno energetsko planiranje.

Požari moraju biti predmet posebne pažnje, ali bez neprovjerenih optužbi

Posebno zabrinjavaju požari velikih razmjera na područjima na kojima se planiraju veliki energetski projekti.

U avgustu je veliki požar zahvatio područje sela Momče u Kučima i zbog nepristupačnosti terena gašen je i iz vazduha. Na području Momča i Kržanje istovremeno je planirana vjetroelektrana „Momče PG“ snage 64,8 MW, na prostoru od oko 51,6 hektara.

Ali ovdje država mora biti posebno odgovorna. Nema javno utvrđenih činjenica na osnovu kojih bi se taj požar mogao povezati sa investitorom ili energetskim projektom, pa bi svako takvo optuživanje bilo neodgovorno.

Ono što, međutim, treba zahtijevati jeste potpuno transparentna istraga uzroka velikih požara i posebno praćenje eventualne naknadne promjene namjene opožarenog zemljišta. Opožarena površina ne smije preko noći postati investiciona zona.

A šta ćemo sa panelima kada postanu otpad?

Postoji još jedno pitanje o kojem se govori mnogo manje nego o megavatima i investicijama – šta ćemo sa hiljadama i hiljadama panela kada budu zamijenjeni, oštećeni ili na kraju životnog vijeka?

Crna Gora jeste uspostavila opšti pravni okvir proširene odgovornosti proizvođača za električnu i elektronsku opremu, kojim se od proizvođača i uvoznika traži finansijska i organizaciona odgovornost za otpad. Zato ne bi bilo precizno tvrditi da danas ne postoji nikakav propis. 

Ali prije nego što dozvolimo masovnu gradnju velikih fotonaponskih kompleksa, država mora pokazati konkretan i operativan sistem preuzimanja, transporta, reciklaže i konačnog zbrinjavanja fotonaponskih panela, kao i finansijske garancije investitora za demontažu elektrane i sanaciju zemljišta nakon završetka njenog rada.

Ne smijemo dozvoliti da privatni investitor danas uzme profit, a da građani Crne Gore za 25 ili 30 godina dobiju račun za uklanjanje opreme.

Solari da – ali prvo na krovovima i devastiranim površinama

Zato Crnoj Gori nije potreban rat protiv solarne energije. Potrebna joj je potpuna promjena prioriteta.

Prvi izbor moraju biti krovovi kuća i zgrada, industrijski objekti, skladišta, trgovački centri, javne ustanove, parking prostori, napuštene industrijske zone, kamenolomi, deponije i druga već degradirana zemljišta.

Projekti poput Solari 3000+, 500+ i 5000+, gdje se proizvodnja dominantno postavlja na postojeće objekte i približava mjestu potrošnje, imaju sasvim drugačiji odnos koristi i zauzimanja prostora od ogromnih privatnih elektrana na slobodnom zemljištu.

Mogu biti prihvatljivi i veliki državni ili državno-privatni projekti, ali samo kada postoji jasan javni interes, vlasnička i regulatorna kontrola države, detaljna procjena uticaja na prostor, obezbijeđen priključak, skladištenje ili drugi način balansiranja i precizna obaveza vraćanja lokacije u prvobitno stanje.

Privatna investicija sama po sebi nije javni interes.

Zato smatram da Vlada treba odmah da zaustavi izdavanje novih odobrenja za velike privatne solarne elektrane na neizgrađenom zemljištu, dok se ne naprave jedinstvena mapa dozvoljenih lokacija, analiza prihvatnog kapaciteta mreže, sistem skladištenja energije, stroga pravila zaštite od požara i obavezujući sistem upravljanja solarnim otpadom i sanacije prostora.

Crna Gora jeste mala zemlja. Upravo zato ne smije da se ponaša kao da ima prostora za bacanje.

Sunčeve energije imamo u izobilju.

Crnogorske zemlje i prostora – nemamo. (NASTAVIĆE SE)