Stav: Đole Lutovac je gradonačelnik svih ljudi koji baštine ideje antifašističke i građanske Crne Gore

U Beranama se ovih dana jasno prelamaju dvije Crne Gore – jedna koja gleda naprijed, u mir, zakon i građansku odgovornost, i druga koja se uporno osvrće iza ramena, pokušavajući da vaskrsne sjenke poraženih ideologija.

Piše: Bojan OBRENIĆ

Na jednoj strani je Đole Lutovac, predsjednik Opštine koji je pokazao da se liderstvo mjeri smirenošću i sposobnošću da zaštiti ljude i institucije. Na drugoj strani je mitropolit Metodije – čovjek koji, umjesto da širi mir, gaji duh prošlih vremena, i to onih najmračnijih iz Drugog svjetskog rata.

Jer hajde da budemo iskreni – šta brani Metodije? Brani spomenik Pavlu Đurišiću, ratnom zločincu i simbolu izdaje. Brani mračnu ideologiju četništva, koja je Crnoj Gori donijela krv, bratoubilaštvo i sramotu pred istorijom. I dok sveštenici treba da pozivaju na mir i ljubav, Metodije priziva duh poraženih kolaboracionista. Oni koji su već jednom izgubili bitku pred naletom antifašizma, sada pokušavaju da se, maskirani mantijom, vrate na scenu.

Nasuprot tome, Lutovac je pokazao šta znači biti državnik i čovjek. Kada su ga okolnosti gurale da posegne za silom – on je birao razum. Kada je mogao da gurne narod u sukob – on je birao mir. Kada su drugi htjeli da od nelegalnog spomenika naprave političku vatru – on je gasio plamen, čuvajući i građane i državu. To nije slabost, to je hrabrost jedne moderne politike koja zna da je budućnost u zajedništvu, a ne u podjelama.

Metodije i njegovi istomišljenici žele da nas vrate u prošlost, u 1941, u rovove izdaje i mržnje. Ali Crna Gora je jednom za svagda izabrala svoju stranu – stranu antifašizma, slobodarstva i bratstva. I svaki pokušaj da se ta strana zamijeni mračnim kultom zločinaca osuđen je na neuspjeh.

Đole Lutovac danas je gradonačelnik svih ljudi koji baštine ideje antifašističke i građanske Crne Gore. Njegova politika nije politika sile, već odgovornosti; nije politika podjela, već skladnog života u sekularnoj državi u kojoj se zna red i zakon. On pokazuje da građanski mir vrijedi više od bilo kojeg spomenika i da je ljudski život važniji od svake ideologije prošlosti.

Zato je sukob u Beranama mnogo više od lokalne priče. To je sukob dvije vizije Crne Gore. Jedna, oličena u Metodiju, gleda u prošlost, u sjenke poraženih mračnih snaga. Druga, oličena u Lutovcu, gleda u budućnost – u Crnu Goru zakona, mira i građanske jednakosti.

I budimo sigurni: istorija nikada ne nagrađuje one koji stoje uz poražene ideologije. Vrijeme je majstorsko rešeto. Pokazaće da je Đole Lutovac bio na pravoj strani – strani mira, zakona i istine. A Metodije će ostati upamćen kao čovjek prošlosti, čovjek čiji je pogled bio prikovan za ideologiju koja je davno završila na smetlištu istorije.