Stanić: Parlamentarnu većinu ne vodi Spajić, nego Mandić, cilj mu je da nas vrati u devedesete

IIako je premijer, iako njegova stranka pojedinačno ima najveći broj poslanika u Skupštini Crne Gore, Milojko Spajić nije lider postojeće parlamentarne većine. Šef te antievropske, antigrađanske političke strukture je Andrija Mandić, čiji je cilj da Crnu Goru vrati u devedesete.

Ovako političke prilike unutar vladajuće većine vidi predsjednik GO Socijaldemokratske partije i potpredsjednik Skupštine prijestonice Cetinje Mirko Stanić. U intervjuu Pobjedi, Stanić podsjeća da je, zajedno sa svojim sjeveroistočnim susjedom, Crna Gora devedesetih bila parija, čija je politika bila u ozbiljnoj koliziji sa dominantnim političkim strujanjanjima u Evropi tog vremena.

„Umjesto da pokuša da podigne životni standard građana i da uspostavi minimum društvenog dogovora, aktuelna vlast se konstantno bavi istorijskom revizijom i udovoljavanjem interesima Srpske pravoslavne crkve“, kaže Stanić.

POBJEDA: Gradonačelnik Podgorice i poštovalac Nikolaja Velimirovića, tog antisemite, ljotićevca i nosioca Hitlerovog ordena, najavljuje postavljanje spomen-ploče posvećene „bratskoj slozi, suživotu i međuvjerskom skladu pravoslavne i islamske zajednice“, na kojoj će biti lik mitropolita SPC Amfilohija Radovića. Kako to razumijete?

STANIĆ: Kao nastavak politike koju smo nedavno vidjeli u Kolašinu, čiji je parlament, sprdajući se sa građanima, glasao o podizanju spomenika koji je već bio postavljen. Prisustvujemo radikalnoj desekularizaciji Crne Gore, u kojoj se interesi SPC postavljaju visoko iznad interesa crnogorske države i društva. O liku i djelu Amfilohija Radovića dovoljno sam govorio dok je bio živ i u punoj snazi, pa da ne ponavljam. U svakom slučaju, i ploča o kojoj me pitate potvrđuje da je ideološki, vrednosno, civilizacijiski režim na pozicijama devedesetih godina prošloga vijeka. To su, podsjećam, godine, koje Crna Gora pamti kao svoj najsramotniji, najtragičniji i u ekonomskom smislu najteži period u svojoj novijoj istoriji. Opozicija ima sistemske mehanizme – skupštinske anketne odbore, istrage, predlaganje zakona, amandmana, rezolucija, deklaracija – koji u znatnoj mjeri mogu pomoći raskrinkavanju loših poteza režima.

POBJEDA: Kojih, na primjer?

STANIĆ: Ne smije se dozvoliti da škole postanu instrument bilo čijeg ideološkog ili vjerskog uticaja. Imamo Ustav i propise koji to jasno definišu. Naravno, govorim o najavi uvođenja vjeronauka u škole čemu se, pokazuju istraživanja, većina crnogorskih građana protivi. Ili, uzmite ‘slučaj’ Dragana Koprivice: samo je uovojCrnoj Gori moguće da čovjek od sedamdeset i kusur godina bude imenovan za direktora – Doma omladine.

Razvaljivanju društva, mijenjenju njegovog karaktera mora se stati na put svim demokratskim sredstvima, uključujući proteste i građansku neposlušnost.

POBJEDA: Mislite li da u crnogorskom društvu ima potencijala za pobunu? Ne vidite da je ono apatično?

STANIĆ: Ne bih se složio sa Vašom konstatcijom. To dokazuju brojne reakcije na različita nepočinstva vlasti.

POBJEDA: Koje reakcije?

STANIĆ: Velike antivladine skupove posljednjih pet godina organizovali su opozicija i građani. Sjetite se protesta u Podgorici povodom skandalozne dodjele Trinaestojulske nagrade, zatim akcije na Gorici, na Lovćenu i slično. Ove akcije potvrđuju da u društvu postoji potencijal koji se mora probuditi i na pravi način kanalisati kako bi postojeća loša i nesposbna vlast bila poražena.

POBJEDA: Što su tačno političke posljedice aktivizma o kojem govorite? Što je promijenjeno?

STANIĆ: Vladajuće stranke su petnaest godinaprotestovale prije nego što su uspjele da smijene bivšu vlast. Ako danas imate petnaestak ’ćacija’ u parlamentu koji će glasati za sve što im naredi Andrija Mandić, teško je očekivati da će takva većina uvažiti bilo koji zahtjev onih što protestuju. Uostalom, govorimo o režimu koji je na prevaran način prisvojio vlast.

Pobjeda