ako se često od donosioca odluka čuje da je crnogorski zdravstveni sistem na evropskom nivou – praksa ih i te kako demantuje. Na jedan običan pregled kod specijaliste ponekad se čeka i pola godine.
Pobjedi su se, tokom prethodne godine, često javljali ogorčeni građani i govorili da su sedmicama išli kod izabranih ljekara, koji bi ih odmah po ulazu u ordinaciju vratili, uvjek sa istom rečenicom: ,,Dođite ponovo naredne sedmice, možda se otvori neki termin“.
To se, međutim u većini slučajeva nije dešavalo. Sreća je bila presudni faktor. Naime, ko ugrabi i dođe u prvih nekoliko sati kada se otvore termini uspijevao je da zakaže pregled kod specijaliste.
Zakažu pa ne dođu
Najviše problema bilo je na Internoj klinici. Nije se moglo doći do gastroenterologa, reumatologa, endokrinologa…Termina nije bilo ni kod neurologa, kardiologa…
Iz Kliničkog centra duga čekanja pravdali su time što trećina ambulantnih pacijenata dolazi iz gradova koji ipak imaju obezbijeđenu sekundarnu zdravstvenu zaštitu. Ljekari KCCG uočili su i da ne postoji skoro nikakva selekcija prilikom upućivanja pacijenata u tu najveću zdravstvenu ustanovu u zemlji. To, kako su objasnili, znači da termine nerijetko zauzimaju i pacijenti čije zdravstvene tegobe može, i dužan je, da riješi ljekar na primarnom zdravstvenom nivou.
Veliki problem predstavlja i nedolazak pacijenata na zakazani pregled.
Međutim, nijesu objasnili zašto većina specijalista ne koristi mogućnost da sami zakazuju kontrolne preglede, kako pacijenti ne bi išli mjesecima kod izabranog ljekara i da na sreću hvataju termin.
Prije tačno godinu u svim bolnicama, pa i u Kliničkom centru, počeo je sa radom novi sistem zakazivanja pregleda na osnovu kojeg je bilo definisano da pacijenti, po dolasku kod specijaliste, odmah dobiju termine za sve dopunske preglede. Dakle, bilo je najavljeno da više nema potrebe za začaranim krugovima da se pacijenti vraćaju kod izabranih doktora po uput. To, međutim, nije zaživjelo kod velikog broja specijalista.
Navodno, glavni razlog za to je što se termini popune i ukoliko specijalista nema termin pacijenta ponovo šalje kod izabranog doktora. On takođe ne može da zakaže takav pregled, jer termina nema, a pacijenti troše vrijeme i novac na uzaludna čekanja i odlaske u domove zdravlja.
Na ,,udaru“ onkološki pacijenti
Godinu za nama obilježile su i česte nestašice ljekova. Najviše su na ,,udaru“ bili onkološki pacijenti.
Da nijesu mogli da dobiju terapiju u kontinuitetu žalili su se pacijenti koji se liječe u Institutu za onkologiju Kliničkog centra.
U više navrata falilo je i po 11 ljekova koji se koriste kao terapija za one koji imaju razne oblike karcinoma. Među njima je bila „zometa“ koja se daje pacijentima kojima se rak proširio na kosti, zatim „zoladeks“, hormonski lijek koji se, između ostalog, koristi i kao alternativa hemioterapiji kod oboljelih od raka dojke i prostate. Nije bilo ni ,,gemzara“ koji se daje kod oboljelih od karcinoma pluća i jajnika.
Dešavalo se i da su po više od dvije sedmice bili bez terapije, što je i te kako moglo da utiče na tok liječenja. Kako su nam se tada žalili, svaki odlazak na onkologiju bio je pun strepnje što će im reći onkolog, da li će biti lijeka i da li će u slučaju da ih nema to dovesti do pogoršanja njihovog ionako lošeg zdravstvenog stanja.
I direktorica Instituta za onkologiju dr Sanja Lekić potvrdila je ranije Pobjedi da je kontinuitet primjene ljekova za pacijente koji se liječe od tumora važan, a to što im je terapija u prethodnom periodu bila nedostupna više od dvije sedmice, neke od njih moglo je da dovede u opasnost, u smislu da bolest nije držana pod kontrolom.
Ona je za istakla da su i ranije imali povremene nestašice, ali da one nikada nisu bile toliko česte i dugotrajne.
Do pojedinih ljekova nijesu mogli doći ni srčani bolesnici, dijabetičari, a falilo je i ,,longacefa“, posebno u vrijeme korone koja je uzrokovala i upale pluća.
Prebacivanje odgovornosti
Nadležni su saopštavali da rade sve da obezbijede ljekove, a odgovornost su prebacivali jedni na druge.
Iz Montefarma su tada poručili da je nemoguće obezbijediti redovnu snabdjevenost ljekovima bez redovnih finansijskih uplata od strane države.
Fond za zdravastveno osiguranje i Ministarstvo finansija Montefarmu su dugovali čak 72,92 miliona eura, zbog čega ova javna zdravstvena ustanova nije mogla na državnom nivou da obezbijedi kontinuirani priliv ljekova.
Pomenuti dug odnosio se na period od novembra 2021. do 31. jula 2022, a u narednom, kako su tada govorili, situacija može biti samo gora, jer će se dugovi nagomilavati ukoliko se ne obezbijede sredstva za ovu svrhu.
S obzirom na to da Fond već godinama direktno zavisi od Ministarstva finansija, odnosno Državnog trezora, a nakon nedavnog ukidanja doprinosa za zdravstvo, iz Montefarma su rekli da je apsolutno izgubio finansijsku nezavisnost.
– Samim tim nije u mogućnosti da odgovori na potraživanja koje Montefarm u datom trenutku zahtijeva – upozoravali su iz te zdravstvene ustanove.
Upravo u tim situacijama nastaju ključni problemi – kontinuitet uplate raspodijeljenih sredstava Montefarmu nema dinamiku koja je neophodna. Iako ta ustanova upozorava nadležne institucije na državnom nivou na vrijeme, mnogo prije nego što zalihe ljekova i medicinskih sredstava budu na minimumu.
Zbog zabrinjavajuće situacije sa ljekovima i dugovanjima prema Montefarmu, Vlada je iz budžetske rezerve izdvojila sedam miliona eura, a rebalansom budžeta dodatnih 30 miliona. Početkom septembra Montefarmu je uplaćena mjesečna tranša od pet miliona eura predviđena budžetom za 2020. godinu. A deset dana kasnije još 12 miliona.
FZO prvi put bez dugova
Fond za zdravstveno osiguranje u 2023. godinu ulazi bez dugova iz prethodnog perioda koji su opterećivali adekvatno funkcionisanje cjelokupnog zdravstvenog sistema. Direktor te zdravstvene ustanove dr Vuk Kadić kazao je Pobjedi da očekuje stabilno snabdijevanje i distribuciju ljekova i medicinskih sredstava u narednoj godini.
Pobjeda
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.