Na farmi Dumnić u Kličevu danas je, umjesto u mljekaru, 3,5 tone mlijeka završilo — u zemlji. Čisto, zdravo, domaće mlijeko, koje je moglo završiti na stolu crnogorskih porodica, prosuto je jer mljekare više ne otkupljuju. Jer tržište je, kako kažu, „prebukirano uvoznim proizvodima“. I to je trenutak koji bi morao da nas postidi kao društvo.
Piše: Bojan OBRENIĆ
Marko Dumnić, vlasnik farme sa osam zaposlenih i 270 grla stoke, danas nije prosuo samo mlijeko — prosuo je godine rada, ulaganja i truda, vjeru da država stoji iza svojih proizvođača. Uložio je, kaže, dva miliona eura u farmu, u sistem, u ljude. A sada, kada je tržište zatrpano jeftinim proizvodima iz uvoza, domaći proizvođač ostaje sam, na ivici propasti.
Jer da se ne lažemo — nije ovo slučaj samo farme Dumnić. Ovo je ogledalo našeg odnosa prema domaćoj proizvodnji. Dok se farmeri muče da opstanu, na rafovima crnogorskih prodavnica caruju proizvodi iz uvoza, često po cijenama koje su niže nego u zemlji iz koje dolaze. Imlekovi proizvodi, na primjer, u Crnoj Gori su jeftiniji nego u Srbiji. To je klasičan damping — praksa kojom veliki sistemi, uz podršku svojih država, obaraju cijene na manjim tržištima, uništavajući lokalne proizvođače.
A mi? Mi im otvaramo vrata i zahvaljujemo što su „konkurentni“.
Država ne smije da ćuti. Ovo nije pitanje tržišta, već opstanka. Ako danas dozvolimo da Dumnić prosipa mlijeko, sjutra će ga prosipati i drugi. A prekosjutra ćemo ga uvoziti po trostruko većim cijenama, jer domaće farme više neće postojati.
Rješenja postoje. Države koje poštuju svoje proizvođače to su odavno shvatile.
U Francuskoj je zabranjeno uništavanje hrane — svaka količina koja ne može biti plasirana mora biti donirana ili preradjena.
U Sloveniji država subvencioniše otkup viškova mlijeka i pravi od njih suve proizvode – prah, sir, jogurt, koji se kasnije izvoze.
U Hrvatskoj su uveli minimalne otkupne cijene i garantovani otkup za domaće proizvođače, čime se štiti nacionalna proizvodnja i smanjuje zavisnost od uvoza.
Zašto i Crna Gora ne bi imala sistem solidarne intervencije? Država ima fondove, ima mehanizme, ima ljude. Potrebna je samo volja da se zaštiti ono što je naše.
Jer dok jedan čovjek u Kličevu prosipa 3,5 tone mlijeka, mi svi prosipamo mnogo više — zdravlje, sigurnost, i ono najvažnije — vjeru da Crna Gora može hraniti samu sebe.
Vrijeme je da država pokaže da stoji uz svoje farmere. Da umjesto „uvoznog dumping mlijeka“, izabere domaće — i srcem, i razumom.