Sportski novinar Nebojša Šofranac osvrnuo se na kontroverzni transparent Torcide, ističući da je riječ o poruci koja je bacila sjenku na sinoćnji prijateljski duel Crne Gore i Hrvatske, ali i na gest crnogorskih navijača u Zagrebu koji je izazvao veliko poštovanje u hrvatskoj javnosti.
Šofranac je kazao da je tek kasno sinoć vidio transparent koji je, kako mu je jutros potvrđeno, djelo splitskih ultrasa, te smatra da o tome mora biti jasno progovoreno. Kako navodi, kada igraju Crna Gora i Hrvatska, “uvijek virtuelno igra i treća strana”—odnosno politički i istorijski teret koji pojedini navijački krugovi nastoje da nametnu, pjesmama i porukama koje podgrijavaju podjele.
„Sve što će Hrvati sinoć pjevati se znalo svakome ko poznaje njihov navijački milje. Osudili su to dobrim dijelom i njihovi mediji. Ali ova poruka Torcide, koja počinje sa ‘iz Dubrovnika čuju se vici’ i završava sa ‘nema oprosta’, veoma je štetna i usmjerena direktno prema nama i našim navijačima, uprkos njihovom iskrenom gestu u Zagrebu“, kaže Šofranac.
Podsjeća da je transparent koji su crnogorski navijači razvili na Maksimiru izazvao izrazito pozitivan odjek u Hrvatskoj:
„Već iste noći skidali su nam kapu na stadionu, u fleš zoni, u gradu. Sutradan nam je taksista rekao: ‘Vi ste pobijedili sa onim transparentom’. Njihovi portali bili su oduševljeni. Ali tvrda struja ultrasa to neće nikada priznati.“
Šofranac naglašava i istorijski kontekst pjesme koju hrvatski ultrasi često koriste za provokacije:
„Ta pjesma prvi put se čula na Cetinju 1. februara 1992. Ljudi koji su je pjevali, i svi koji su je poslije toga pjevali, ne samo da nemaju nikakve veze sa napadima na Dubrovnik, već su bili odlučno protiv tog rata. Izvinjenje iz te pjesme uvijek je bilo izvinjenje u tuđe ime – upravo kako se u njenom nastavku i kaže.“
Zato smatra da je vrijeme da se ta tema konačno zatvori:
„Ako ni nakon 34 godine to ne može da se shvati, onda tu nema ni grama dobre volje. I valjda je sad, konačno, i sa izvinjenjima u tuđe ime – završeno.“
Šofranac poručuje da sport treba da ostane prostor poštovanja i međusobnog uvažavanja, te da ne smije biti poligon za prenošenje tuđih političkih i istorijskih frustracija.