Ako postoji direktor državne kompanije koji je u potpunosti promijenio način na koji se doživljava vođenje energetskog sistema Crne Gore, onda je to Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore (EPCG).
Njegov stil je osoben, direktan, često bučan – ali rezultati su neosporni.
Đukanović je u protekle tri godine pokazao menadžersku širinu i operativnu snagu koju su mnogi potcijenili.
U zemlji u kojoj se često sve završava na konferencijama za štampu, on je pokrenuo najveći investicioni ciklus u istoriji EPCG: ulaže se pola milijarde u obnovu mreže i elektrana, u vjetroparkove, kontroverzne baterijske sisteme, solarne elektrane, i modernizaciju postojećih kapaciteta, uz istovremeno očuvanje klasičnih, tradicionalnih izvora energije poput hidroelektrana i termolektrane Pljevlja.
Njegova filozofija poslovanja veoma podsjeća na velike direktore američkih energetskih kompanija — balans između inovacija i stabilnosti, odnosno između novih zelenih i klasičnih izvora energije.
Đukanović otvoreno govori o nužnosti ulaganja u obnovljive izvore, ali nikada ne gubi iz vida realnost energetskog tržišta i značaj stabilnog snabdijevanja koju mogu samo da pruže stari izvori energija.
Njegova stručnost, vizija i odlučnost učinile su EPCG jednom od rijetkih državnih firmi koja posluje respektabilno i u najtežim situacijama kakva je trenutno, investira i širi se u vremenu kada evropske energetske kompanije bilježe padove i rezerve.
Naravno, nije bez mana.
Đukanović nije tih, ne zna da govori polako — često viče, ponekad djeluje preoštro, ali i to je dio njegovog menadžerskog identiteta.
Za razliku od mnogih „tihih direktora“, kod njega se osjeća energija i želja da se posao uradi. Epilog i benefite njegovog rada su osjetili svi građani Crne Gore koji troše struju po istoj cijeni iz sada daleke 2020.godine.
Ne krije ni da partijsko zapošljavanje u EPCG ne smatra velikim problemom, što je stav koji izaziva podjele – jedni ga vide kao realizam, drugi kao legitimizaciju starih loših praksi.
Ali činjenica ostaje da je EPCG u njegovom mandatu stabilna, investiciono aktivna i finansijski zdrava.
Dok Đukanović vodi, niži i mlađi po rangu direktori u EPCG – oni koji bi trebalo da budu nosioci nove energetske generacije – pokazuju poražavajući nedostatak vizije i radne etike.
Nema ideja, nema inicijative, nema energije.
Umjesto planova i projekata, po kafanama se prepričavaju sastanci i tračevi, a u kancelarijama se čeka plata.
Crna Gora je, zahvaljujući Đukanoviću, jedna od rijetkih evropskih država koja nije povisila cijenu električne energije, i to u vrijeme globalne energetske krize.
To nije slučajnost, već rezultat odlučnog menadžerskog kormilarenja — kombinacije tehničkog znanja, iskustva i osjećaja za trenutak.
I dok se glavni direktor bavi investicijama i stabilnošću sistema, njegovi saradnici nižeg nivoa ostaju zarobljeni u komforu nerada.
Sken BiznisCG preporuka: Đukanović – ostaviti na čelu EPCG i jačati tim oko njega. Formirati naučno-razvojni centar EPCG i značajno poboljšati saradnju sa strukovnim medijima.
Bojan OBRENIĆ
(Nastaviće se)