Sjećanje na Titograd i Jugoslaviju u srcu Šangaja: Šanker oženjen Bijelopoljkom, služe se crnogorska vina i domaća hrana

Šangaj, (Media Biro) Imati nešto svoje u tuđini i osjećati se kao kod kuće, za mnoge je nepoznanica. Na sreću onih koji dolaze iz naše zemlje i trenutno borave u Kini, lijek za nostalgiju ,,prodaje se“ u jednom šangajskom kvartu, gdje svakodnevno možete slušati naš jezik i muziku, jesti najbolju domaću hranu, degustirati crnogorska vina, uživati u motivima Boke i fotografijama fudbalske legende Deja Savićevića, a uz to, uvijek znati koliko je sati u nekadašnjem Titogradu.

Dolazak sa Balkana u bilo koju državu izvan evropskog kontinenta, sa sobom nosi poseban, drugačiji teret, ali često i neplaniran ishod. To najbolje znaju beogradski stomatolog Nikola Urošević i njegova supruga Renata, koji prije skoro 16 godina nijesu mogli ni da naslute da će prvo bračno putovanje i posjeta Kini, dovesti do otvaranja restorana ,,Yugo Grill“.

,,Mislili smo da ostanemo mjesec dana, ali nam se svidjelo, pa kao ,,aj bar još dva, tri mjeseca“ i ode život. Krajem 2020. drugar Vladimir i ja smo razgovarali da nam se jede pljeskavica. Sa još dva drugara došli smo na ideju da otvorimo kiosk brze hrane, da pravimo kobasice, pileće batake, obične i gurmanske pljeskavice. Mislili smo da ćemo na dnevnom nivou da prodajemo 30 pljeskavica, da utolimo želju. To se dramatično promijenilo jer smo na otvaranju imali 200 ljudi i to je odjeknulo. Poslije tri, četiri mjeseca uspjeli smo da uzmemo manji objekat i iste godine smo dobili nagradu za najbolji burger u Šangaju. I ove godine smo dobili istu nagradu“, ispričao je Urošević.

Uzimajući u obzir da u Šangaju živi i radi veliki broj ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, željeli su da naprave mjesto koje će okupljati razne generacije Balkanaca i njihovih prijatelja, ne samo iz regiona i Kine, već iz svih krajeva svijeta. Identična situacija je i sa zaposlenima u ,,Yugo Grill-u“.

,,Mi smo potpuno inkluzivni. Šanker je Kubanac, njegova supruga je iz Crne Gore. Drugi šanker je Indijac. Imamo momka iz Mongolije. Kuvar nam je iz Srbije“, kazao je Nikola.

Majkl Alonso već sedam godina živi u jednom od najvećih gradova na svijetu. Na prvoj godini fakulteta upoznao je djevojku, tadašnju studentkinju iz naše zemlje.

,,Moja žena je iz Crne Gore. Zove se Kristina Čabarkapa. Sada je Alonso Čabarkapa. Ona je iz Bijelog Polja, ali je živjela u Podgorici. Tri godine smo u braku i imamo jednogodišnjeg sina“, ponosno je istakao Majkl.

Raznovrsnu gastronomsku ponudu koju čine tradicionalna jela sa naših prostora, osim regionalnih pića, upotpunjavaju i vina iz Crne Gore.

,,Imamo crnogorski ,,Vranac“ i ,,Šardone“, naveo je Urošević, a ujedno i pokazao da nude crnogorski koktel koji se sastoji iz mješavine Lozovače, likera i soka od grožđa. Interesantan enterijer restorana krase grafički printovi jugoslovenskih ljetovališta, gradova, sportista, glumaca.

,,Na koji drugi način bi dočarali duh koji je vladao i zemlju koja je bila toliko raznolika? Satovi predstavljaju šest republika i šest glavnih gradova. Postavili smo ih i svi su kucali u isto vrijeme, ali smo se dogovorili da Titograd malo kasni. Čisto da bi predstavili neke interne, domaće šale iz tog doba“, kroz osmijeh je objasnio beogradski stomatolog.

Kada noć padne, mnogobrojni Balkanci odluče da se zapute ka ,,Yugo Grill-u“.

,,Prije nego što sam došao u Šangaj, nisam ni znao da postoji mjesto koje okuplja ljude sa Balkana. Mnogo mi je drago što nakon posla mogu da dođem i sa našim ljudima pričam na našem jeziku. Prija mi da u jednom dijelu Šangaja, koji ima 24 miliona stanovnika, budem ono što sam i u svojoj zemlji“, izjavio je Nemanja Radojević iz Beograda.

,,Živim sedam godina u Kini, od toga četiri u Šangaju. Posljednja godina mi je bila najdraža upravo zbog ovog lokala. Ovdje kada dođete zaboravite da ste u Kini“, prokomentarisao je Boško Marušić iz Doboja.

Na odlazak iz najmnogoljudnije zemlje svijeta i povratak u Srbiju, supružnici Urošević različito gledaju.

,,Mnogo volim Šangaj. Imam osjećaj da sam se zaljubila još od momenta kada sam stigla i htjela bih da ostanem što duže“, izjavila je Renata, koja je rođena u Makedoniji.

,,Najbolje je ne planirati ništa. Sin raste, pa kako on bude riješio. Majka mi je kod kuće, porodica mi je tamo. Negdje vas to vuče da se čovjek vrati, ipak je kuća – kuća“, zaključio je Nikola.

Mediabiro