Šćekić odgovorio Đeljošaju i Predragu Zečeviću: Nije isto govoriti iz ministarske fotelje i voditi malu proizvodnu firmu

Predsjednik NVO „Udruženje drvoprerađivača Berane“ Mladen Šćekić poručio je da se u raspravi o održivosti Euro modela mora mnogo više voditi računa o položaju malih proizvodnih preduzeća, ističući da povećanje zarada mora pratiti stvaranje boljih uslova za proizvodnju, sigurnije snabdijevanje sirovinama i konkretnija podrška države.
Reagujući na izjave ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja i ekonomskog analitičara Predraga Zečevića, Šćekić je ocijenio da nije opravdano iskustva uspješnih kompanija iz uslužnog sektora poistovjećivati sa svakodnevnim izazovima malih proizvođača.
Đeljošaj je prethodno saopštio da će iz profita svoje firme izdvojiti oko 45.000 eura više za zaposlene, ocjenjujući takav potez kao „investiciju u ljude“.
Šćekić navodi da takav stav zaslužuje poštovanje, ali upozorava da postoji suštinska razlika između poslovanja firme koja se bavi telekomunikacijama i internet servisima i preduzeća koje se bavi proizvodnjom.
„Gospodin Đeljošaj o Euro modelu govori sa pozicije ministra ekonomskog razvoja, odnosno člana Vlade koja kreira ekonomsku politiku, ali istovremeno iznosi iskustvo svoje privatne firme. Međutim, nije isto voditi uspješnu firmu u uslužnom sektoru i malu proizvodnu firmu koja mora obezbijediti sirovinu, finansirati zalihe, energiju, transport, održavanje i nabavku mašina, proizvesti robu i tek onda je prodati na tržištu“, istakao je Šćekić.
Osvrnuo se i na izjavu ekonomskog analitičara Predraga Zečevića, koji je poručio da je vrijeme da poslodavci dio dobiti i bogatstva podijele sa radnicima.
Prema riječima Šćekića, takav pristup može biti opravdan kada je riječ o visokoprofitabilnim kompanijama, ali je pogrešno sve poslodavce posmatrati na isti način.
„Nijesu svi poslodavci velike kompanije koje ostvaruju milionske profite. Postoje i mala proizvodna preduzeća koja se svakodnevno bore da održe proizvodnju, sačuvaju radnike i obezbijede sredstva za nove investicije. Zato nije dobro sve poslodavce stavljati u isti koš“, naglasio je Šćekić.
Kao primjer mogućeg finansijskog opterećenja, naveo je malu proizvodnu firmu sa sedam zaposlenih, čiji trenutni mjesečni neto fond zarada iznosi 6.060 eura.
U slučaju da minimalna neto zarada za ta radna mjesta bude 1.250 eura, mjesečni fond povećao bi se na 8.750 eura, odnosno za oko 44,4 odsto.
Šćekić upozorava da takvo povećanje troškova, bez istovremenog rasta produktivnosti i odgovarajuće podrške, može ozbiljno ugroziti poslovanje malih proizvođača.
Posebno je ukazao na probleme drvoprerađivačkog sektora, naglašavajući da je apsurdno što u Crnoj Gori, zemlji bogatoj šumskim resursima, pojedini proizvođači nemaju kontinuitet u snabdijevanju domaćom sirovinom.
„Došli smo u situaciju da pojedini finalni proizvođači drvni repromaterijal moraju nabavljati iz regiona, pa čak i iz Kine. Kako onda govoriti o konkurentnosti i evropskim zaradama ako domaća proizvodnja nema ni osnovne preduslove za stabilan rad?“, upitao je Šćekić.
On je kritikovao i dosadašnju dostupnost državnih programa podrške modernizaciji proizvodnje, navodeći da su ključne linije podrške Ministarstva ekonomskog razvoja tokom prethodne dvije godine bile usmjerene prvenstveno na prehrambenu i metalnu industriju, dok drvoprerađivači nijesu imali jednake mogućnosti.
Prema njegovim riječima, država mora omogućiti i drvoprerađivačima pristup bespovratnim sredstvima za nabavku savremenih mašina, CNC tehnologije, automatizaciju, digitalizaciju i energetsku efikasnost.
„Ne može se od malih proizvođača samo tražiti veća produktivnost, a istovremeno im uskraćivati pristup ozbiljnim programima modernizacije. Ako novac koji bi trebalo uložiti u nove mašine moramo preusmjeriti na pokrivanje tekućih troškova, postavlja se pitanje kako ćemo sjutra biti konkurentniji“, poručio je Šćekić.
Naglasio je da drvoprerađivači nijesu protiv povećanja zarada, već smatraju da ono mora biti ekonomski održivo.
„Pitanje Euro modela nije da li smo za veće plate. Jesmo. Ali kako mala proizvodna firma može trajno isplaćivati veće zarade ako nema sigurnu sirovinu, podršku modernizaciji i jednake uslove poslovanja?“, naveo je Šćekić.
Zaključio je da se ozbiljna ekonomska politika ne može zasnivati samo na očekivanjima od poslodavaca, već i na stvaranju uslova u kojima proizvodne firme mogu da rastu, investiraju i povećavaju zarade zaposlenih.
„Ako želimo evropske zarade, moramo stvarati i evropske uslove za proizvodnju“, zaključio je Šćekić.