Piše: Meliha Meli Ramusović
Reče nam predsjednik da nam je država kao mortus pijana kuća.
Neka nam ga kaza neko.
Makar to bio i on koji je tom kućom gazdovao tri decenije.
I jeste pijana kuća.
Ali ne primarno zato što se državom upravlja kao sa fejsbuk straniom. Samopromoterski neobavezno.
Ili zato što su nam funkcioneri bivše sekretarice, budući anonimusi ili aktuelni četnici i početnici.
Dominantno ne ni zato što nam budžet, poput prošeka koji sanja da je šampanjac, pršti glamurozno na sve strane. Bahato ostavljajući flašu praznom.
Niti prevashodno zato što DPS i DF jedna s drugom nikako ne mogu, dok jeda bez druge ne postoje. A sa njima onda u nepodnošljiva lakoća identiteske politike koja suvereno vlada pijanom kućom.
Iznad svega, pijana smo kuća zato što, alkoholisani bukom i bijesom, lebdimo svi u opasnom zanosu društvenih mreža i pandemije svakakvih medija.
Zanosu u kojem svako misli da može da kaže i da bude šta god želi .
Najčešće na račun drugoga.
Bez obzira na posledice.
Istinu. Moral.
Pijana smo kuća jer odbijamo da shvatamo da u današnjem šizofrenom svijetu ne moramo ( nažalost )nužno dijeliti iste vrijednosti .
Ali nužno moramo dijeliti vrijednost same komunikacije.
I vrijednosti komunikacije.
Moramo sačuvati mogućnost dijaloga. Elementarno korektnog.
Ali, to što moramo, ne znači , naročito ne na Balkanu, da i hoćemo.
Na štetu građanske, a u korist pijane države. Mortus pijane.