Piše: Meliha Meli Ramusović
Moć nije osobina. Moć je odnos.
Ako nema odnosa, nema ni moći.
Jer, podjednako u njoj učestvuju oni koji moć, više ili manje legitimno, uspostavljaju, kao i oni koji joj se, više ili manje dobrovoljno, pokoravaju.
Znači, odnos.
A odnos može biti sasvim običan, ali i sadistički, mazohistički …
Nama je eto pripalo da se, nakon decenija monotonog odnosa potčinjenosti jednom političko-interesnom projektu, konačno prepustimo raznolikosti perverzije. Političke.
A u perverziji je, kako svjedočimo, sve dozvoljeno. Može svako sa svakim. I svakojako.
I veličina nije toliko bitna. Bitno je umijeće da zadovoljiš onoga ko ti je taj odnos omogućio.
A , uprkos svih elemenata inostranosti ( briselskih, vašingtonskh, moskovskih, beogradskih), po tom pitanju nema izgubljenosti u prevodu – neko je dobio to što traži, ili nije.
Ma kako perverzno to bilo.
I tako postlitijski sada, kutlačom srčemo gorko-slatke draži perverzije.
Poput one u kojoj vlada koju podržava DPS i u kojoj učestvauje SDP ekspresno potpiše ugovor koji temeljno drma već godinama našu političku stvarnost, a te partije ponajviše.
Ili one perverzije u kojoj se DF udobno širi po dubini krevata koji je DPS namjestio.
Ili pak one zarazne perverzne situacije koja nastaje kada se institucije i imidž države nađu u ekspertskim rukama korisnih budala.
Ali to nije sve.
Očigledno.
Perverzija je fleksibilna interakcija i nesumnjivo nas čekaju nova uzbuđenja.
