Radulović počeo da uvodi red u zapušteni sektor pomorstva

Piše: Bojan OBRENIĆ

Crna Gora je kroz jugoslovensku istoriju važila za pomorsku zemlju – njena obala, more, pomorci, brodarstvo bili su ponosne karike njenog identiteta i ekonomije. Ali u proteklih trideset i pet godina, otkako se raspala Jugoslavija, taj sektor nije povratio sjaj iz osamdesetih godina prošlog vijeka niti je uspio da očuva kontinuitet razvoja. Propasti su se nagomilavale: rat u SFRJ, sankcije, ležarine, zastarjela flota, dugi, administrativni haos, neusklađenost sa međunarodnim standardima.

Tek sada, čini se, s dolaskom Filipa Radulovića na mjesto ministra pomorstva, počinju ozbiljne promjene.

Slom Jugooceanije i decenije zanemarivanja

Prije trideset i pet godina Jugooceanija i s njom savezna brodarstva bila su integrisani dijelovi pomorskih lanaca. Sa njihovim slomom i razornim djelovanjem sankcija, Crna Gora je izgubila ogromne prihode, brodove, ekspertize i savezne podrške brodarstvu. Poslije rata, sankcija, tranzicije, privatizacije i neadekvatne brige, Crna Gora je ostala bez brodova, a brodarske kompanije, koje su postojale samo na papiru bez kapitala. Administrativni okviri koji uređuju sigurnost plovidbe, sertifikaciju pomoraca, infrastrukturu luka – mnogi su postali zastarjeli, neučinkoviti, ili u potpunosti zanemareni.

Sumnje i kontroverze – šverc i međunarodne skrivene mrlje

U takvom vakuumu moć je često pronalazila sive zone. Postoje ozbiljne međunarodne sumnje da je, u odsustvu jakih kontrolnih mehanizama, manji dio naših pomoraca bio uvučen u transport narkotika, posebno kokaina. Nisu to glasine – to su indikatori koje je zabilježila regionalna i međunarodna saradnja, Inspekcije, i izvještaji pomorskih agencija. Iako se ne može tvrditi da je država direktno involvirana, jasno je da su propusti u nadzoru, sertifikaciji, kadrovskoj obučenosti dali prostora da kriminalni karteli ekstrahiraju koristi.

Kineski kredit – obećanja i razočaranja

Prije više od deceniju, Crna Gora je obnovila svoju flotu sa dva broda. Crnogorska plovidba i Barska plovidba su se oslanjale na kreditne aranžmane sa kineskom Exim bankom – kako za obnovu flote, tako i za izgradnju brodova.

Međutim:

Dva broda kupljena putem tih kredita i garancija države nijesu adekvatno iskorišćena.

Dostizanje dospjelih rata kredita postalo je preveliki teret za kompanije. Država je u pojedinim godinama morala da pokrije rate za brodove jer kompanije nisu bile u stanju da ih plate.

Pad vozarina – tržišni pad, slaba zapošljivost brodova, visoki troškovi održavanja – sve je to dodatno opteretilo poslovanje.

Kredit je davao nadu da će flota biti moderna i konkurentna; realnost je pokazala da bez sistemskih reformi i održivog finansijskog modela – krediti postaju dugoročni teret. Crnogorske brodarske konpanije su postale neuspješne.

Nalazi EMSA, IMO, STCW – međunarodni alarmi

Kroz izvještaje poput onog Evropske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA), Montenegro je označen kao zemlja sa 21 ozbiljnom “defektnom tačkom” (deficiency) na relaciji STCW konvencije – među kojima se spominju:

loša regulativa oko simulatorske obuke,

nejasan model Pomorskog dnevnika (Ship Training Logbook),

nedovoljna praksa za kandidate i instruktore, posebno u institucijama koje nemaju kapacitete da kombinuju školsku radionicu sa stvarnom pomorskom službom.

Takođe, kroz pripremne audite IMSAS-a (Instrument for IMO Member State Audit Scheme) uočene su fundamentalne manjkavosti: tehnička pravila, regulativa plovidbe brodova pod državnom zastavom, pomorska administracija, kapaciteti kontrole, nadzora luka, brzine i sigurnosti plovidbe itd.

Pravilnik o sertifikaciji pomoraca, pravilnik o sigurnosti plovidbe, zakon o zaštiti mora, zakon o lukama, akcioni planovi, tehnička pravila) ukazuju da je nova administracija svjesna ovih deficita i pokušava da ih sistemski riješi.

Radulović – američki đak koji želi promjenu

Filip Radulović je osoba koja dolazi sa obrazovanjem stečenim u SAD, poznat je po tome da insistira na reformama, evropskim standardima i transparentnosti. Pod njegovim rukovodstvom:

Ministarstvo pomorstva je počelo s donošenjem i primjenom propisa koje dugo čeka sektor: novi pravilnici, tehnička pravila, regulativa plovidbe, sertifikacije itd.

Prvi put je formalno institucionalizovan Međunarodni dan pomoraca u Crnoj Gori, kao simbolički korak prema poštovanju pomoraca – da se čuje njihov glas i da se stvore uslovi gdje „pomorci zaslužuju više“.

Pokrenuti su procesi pripreme za IMSAS audit, transpozicije međunarodnih konvencija u domaće zakonodavstvo, uređivanja luka kao strateških tačaka tranzita (npr. Luka Bar) da budu razvijane po modernim standardima.

Vlada je donijela odluku o prodaji brodova kompanije Crnogorska plovidba („Kotor“ i „Dvadeset prvi maj“) kako bi izbjegla prinudnu prodaju u inostranstvu po niskim cijenama i smanjila gubitke po državu.

Napadi, kritike i otpor

Naravno, sve reforme imaju cijenu – Radulović je doživio oštre kritike:

Udruženja pomorskih kapetana optužuju ga da zanemaruje struku, da bira direktore bez stručnih referenci, da nije preduzeo brze korake koji bi sanirali decenijama nagomilane probleme.

Postoje unutarstranački pritisci, kao i očekivanja od javnosti koja želi vidjeti brzo poboljšanje, a stanje nije ostalo takvo da se promjene mogu dogoditi preko noći.

Da li se stvarno vidi rezultat – ili je još deklarativno?

I pored otpora, iza Radulovića počinju stajati konkretni rezultati:

nova zakonska rješenja i pravilnici u izradi i usvajanju, koja pokrivaju područja ključna za funkcionalnost sektora: sigurnost plovidbe, zaštita mora, sertifikacija pomoraca, regulativa luka, tehnička pravila za brodove pod crnogorskom zastavom.

Vlada plaća rate kredita koje kompanije ne mogu same da servisiraju, pokazujući odgovornost države za garancije koje su date, čime se sprečavaju dalje finansijske krize u kompanijama i spasava imovina države.

Inicijative poput valorizacije Luke Bar i pridruživanja međunarodnim standardima daju naznake da strategija nije samo štampanje dokumenata, već i plan za budući razvoj infrastrukture i pojačanu kontrolu.

Sektor pomorstva u Crnoj Gori bio je decenijama zapušten – bez modernih standarda, sa brojnim krizama, sa međunarodnim kritikama, sa fluktuacijom brodova, sa finansijskim pritiscima i slabom administracijom. Radulović dolazi iz drugačijeg okvira: obrazovanje, međunarodni kontakti, svijest o nužnosti reformi.

Reforme su teške i bolne – sadrže rezove, promjene u zakonodavstvu, možda i restrikcije budžeta, smjene kadrova. Ali se čini da iza njih stoje konkretne akcije: propisi, zakoni, prodaja loših brodova, saniranje dugova, pristup međunarodnim auditima.
Sljedeći test za ministra Radulovića biće ujedno i najveći, sređivanje stanja u Crnogorskoj i Barskoj plovidbi.