Evropski standardi jasno propisuju da bi radnici trebalo duže da ostanu na tržištu rada, jer se životni i radni vijek produžavaju. Takođe, preporučuju cjeloživotno učenje, podsticanje i podršku zapošljavanju starijih i penzionera te prilagođavanje radnih mjesta njihovim potrebama, umjesto njihovog potpunog isključivanja iz radnog procesa, bez obzira na njihovu radnu sposobnost.
Međutim, crnogorski zakoni idu u suprotnom smjeru – ograničavaju rad nakon 66 ili 67 godina, ne prate demografske i ekonomske trendove i narušavaju evropske principe zapošljavanja. Na taj način, ne samo da postoji nejednak tretman starih lica i penzionera u odnosu na druge zaposlene u Crnoj Gori, već se njihovim sklanjanjem sa tržišta rada slabi i njegov kvalitet. Dok Evropska unija, Međunarodna organizacija rada i OECD zagovaraju fleksibilne modele zapošljavanja starijih radnika i zabranu diskriminacije na osnovu godina, Crna Gora je više puta snižavala starosnu granicu za penzionisanje i uvela rigidna rješenja koja isključuju iskusne radnike sa tržišta rada.
Potrebna analiza
Bivši generalni direktor Direktorata za penzijsko i invalidsko osiguranje i pomoćnik direktora Fonda PIO Jovo Pajović upozorava da su izmjene zakona često donošene bez analiza, javnih rasprava i konsultacija sa stručnjacima, što narušava pravnu sigurnost i kvalitet tržišta rada.
Staž osiguranja sa uvećanim trajanjem je institut u penzijskom sistemu koji ima za cilj da licima koja rade na beneficiranim radnim mjestima omogući da, ukoliko žele, na sopstveni zahtjev, ostvare pravo na penziju ranije od drugih osiguranika kojima se staž osiguranja ne uvećava
U zaključcima Savjeta Evropske unije od 31. maja 2021. godine ističe se ,,da države članice još uvijek moraju preduzeti dalje korake na različitim nivoima kako bi podigle efektivnu starosnu granicu za odlazak u penziju, između ostalog izbjegavanjem ranog izlaska sa tržišta rada, promovisanjem aktivnog starenja; jačanjem podsticaja za ostanak na tržištu rada; jačanjem elemenata održivosti u penzijskom sistemu, kao što je, na primjer, povezivanje starosne granice za odlazak u penziju ili penzijskih davanja sa očekivanim životnim vijekom.“
Preporuka Međunarodne organizacije rada broj 166 uz Konvenciju MOR-a 158 o prestanku radnog odnosa na inicijativu poslodavca propisuje da „osnov za prestanak radnog odnosa ne može biti starost, u zavisnosti od nacionalnog zakona i prakse povodom penzionisanja“.
Savjet OECD-a je 2015. godine usvojio preporuku o politikama starenja i zapošljavanja, kojom se, između ostalog, „preporučuje zemljama da ojačaju podsticaje za rad u starijoj životnoj dobi, da se pozabave pitanjima diskriminacije pri zapošljavanju na osnovu starosti, ali i da obeshrabre i ograniče obavezno penzionisanje“. Sa druge strane, OECD je u svom Policy Paper iz septembra 2019. godine ukazao i da „javni sektor treba da prednjači u smanjenu obaveznog penzionisanja javnih službenika, a po dostizanju određenih godina života.“
– O svim ovim standardima i njihovoj implementaciji u crnogorski pravni sistem donosioci odluka u Crnoj Gori moraju voditi računa, ako žele da Crna Gora postane članica EU. Evropski standardi su: duže zadržavanje na tržištu rada (jer se radni i životni vijek produžava), cjeloživotno učenje, podsticanje i podrška zapošljavanju starih i penzionera, prilagođavanje radnih mjesta potrebama starijih radnika, a ne njihovo potpuno sklanjanje sa tržišta rada (bez obzira na njihovu radnu sposobnost) i potpuna zabrana njihovog zapošljavanja nakon navršenih 66, odnosno 67 godina (kakva rigidna rješenja su propisana u Zakonu o radu i Zakonu o državnim službenicima i namještenicima) – kazao je Pobjedi Pajović.
Pobjeda
