Jučerašnje javno prepucavanje Vladimira Jokovića i Dragoslava Šćekića i njihov najavljeni razlaz označava suštinski konačni kraj Socijalističke narodne partije, stranke koja se, od nekada snažnog političkog stuba, pretvorila u simbol neprekidnih raskola i političkog samouništenja.
Polemički tonovi dvojice lidera, koji se nijesu libili da jedan drugog optuže za izdaju, političku trgovinu i privatne interese, pokazuju da se SNP ponovo našao pred istom dilemom pred kojom je bio veliki broj puta do sada – da li da opstane u cjelini ili da se još jednom dijeli na dva krila. Sve upućuje na to da će epilog nakon desetog Kongresa u subotu biti upravo nova podjela, šesta u istoriji ove stranke.
Da ironija bude veća, SNP je 2023. godine imao čak pet ministara u Vladi i predsjednicu Skupštine. Umjesto da kapitalizuje političku snagu i konsoliduje stranku, rukovodstvo na čelu sa sada politički posvađanim Jokovićem i Šćekićem tada je odlučilo da većinu tih istih ljudi uopšte ne uvrsti na izbornu listu. Ministre Marka Kovača, Aleksandra Damjanovića, Miomira Vojinovića i predsjednicu Skupštine Danijelu Đurović. Politički gaf neviđen u istoriji parlamentarizma. To je bio čin političkog nerazumijevanja i samopovređivanja – gotovo kao da, hipotetički, ZBCG recimo odluči da na izbornu listu ne stavi Andriju Mandića.
Takav potez je još tada, među političkim posmatračima, jasno govorio o unutrašnjim lomovima, ličnim animozitetima i klijentelističkim obrascima koji su nadjačali svaku političku logiku.
Jučerašnja rasprava Jokovića i Šćekića otvorila je još jedno poglavlje u toj sagi. Ukoliko se potvrde nagovještaji da Šćekić napušta SNP, na sceni će se pojaviti dvije male partije, obje slabe, bez jasne ideologije i sa minimalnim kadrovskim potencijalom, koje će ulazak u parlament moći da traže isključivo kroz koalicije. Za Jokovićevu partiju to će značiti vezivanje za Demokratski front (danas okupljen u ZBCG), dok će se Šćekićeva stranka vezati za Pokret Evropa sad.
Otvorene svađe i uzajamna optuživanja samo potvrđuju ono što se već dugo zna – SNP je, kao i većina stranaka dok su na vlasti, prije svega klijentelistička struktura.
Partija koja je, umjesto jasnog programa, građanima nudila borbu za pozicije, privilegije i parcijalne interese, neumoljivo se urušavala svaki put kada bi došlo do raspodjele moći. Upravo je to vidljivo i iz riječi Dragoslava Šćekića: „SNP je, nažalost, postao privatna partija i talac ličnih interesa nekoliko pojedinaca. Ja sam branio na svakom mjestu izvorne principe SNP-a, i zato neću dati legitimitet farsi i ponižavanju onoga što su generacije članova gradile. Ovo je jedan od najgorih trenutaka u istoriji SNP-a. Samo je gori bio onaj kada su SNP i vertikala istih profila ljudi protjerali Momira Bulatovića, prvog predsjednika Crne Gore, predsjednika i osnivača SNP-a sa tadašnjih 148.000 glasova“.
I zaista, ne postoji stranka u Crnoj Gori koja se više dijelila od SNP-a. Svaki ozbiljniji potres u unutrašnjim odnosima završavao se formiranjem novog političkog subjekta, od NSS Momira Bulatovića, DSJ Zorana Žižića, Demokratske Crne Gore, DNP-a i drugih stranaka, sve do sadašnjeg sukoba Joković–Šćekić.
Ako Šćekić krene svojim putem, SNP će upisati čak šesti raskol u svojoj istoriji. Neslavni rekord koji svjedoči da ova stranka nikada nije uspjela da prevaziđe sopstvene unutrašnje slabosti.
Priča o SNP-u zato se danas može opisati samo kao samoubistvo iz zasjede. Umjesto da gradi mostove, ova partija ih je rušila; umjesto da okuplja, stalno se cijepala; umjesto da se bavi programom, bavila se foteljama.
Obojica lidera, i Joković, i Šćekić, sada će grčevito da se bore za iste, sada već malobrojne birače.
A birači, umorni od beskonačnih svađa, sve će češće birati stabilnije političke subjekte. Jučerašnji obračun, bez obzira na epilog, ulazi u političku hroniku kao trenutak kada SNP ulazi u kritičnu fazu svog postojanja sa krajnje neizvjesnom političkom sudbinom.
Nenad Zečević, Pobjeda
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.