Ustavni sud Crne Gore usvojio je ustavnu žalbu građanina S.Č. i utvrdio da su mu Upravni i Vrhovni sud povrijedili pravo na život, jer nijesu adekvatno razmotrili njegov zahtjev za refundaciju troškova transplantacije jetre koje je sam snosio.
S.Č. je od 2012. do 2015. godine liječen u Kliničkom centru Crne Gore zbog ciroze jetre sa pratećim oboljenjima, nakon čega su iz KBC Rebro – Zagreb odbili da urade transplantaciju jetre od njegove sestre, uz obrazloženje da bi zahvat bio previše rizičan.
Pacijent je potom, u posljednjem stadijumu bolesti, samoinicijativno otišao u Tursku gdje mu je uspješno transplantirana jetra, a troškovi liječenja iznosili su gotovo 70 hiljada eura.
S.Č. je nakon toga od nadležnih institucija tražio da mu refundiraju dio sredstava koje je platio za svoje liječenje, odnosno onoliko koliko bi transplantacija koštala da je urađena u bolnici koja ima zaključen ugovor sa Fondom za zdravstveno osiguranje.
Fond zdravstva i Ministarstvo zdravlja, a zatim i Upravni i Vrhovni sud, odbili su njegov zahtjev kao neosnovan, navodeći da nije riječ o hitnom slučaju, da pacijent nije pribavio izvještaj Konzilijuma ljekara KCCG-a i da nije upućen preko Komisije Fonda na liječenje u inostranstvo, već da je po sopstvenom izboru obavio zahvat u Turskoj.
Ustavni sud je, međutim, ocijenio da su sudovi strogo formalistički cijenili pitanje hitnosti slučaja S.Č, te da od takvog pristupa direktno zavisi sudbina zahtjeva za nadoknadu troškova liječenja.
Neophodno je, navodi se u odluci, da Upravni i Vrhovni sud ispitaju da li bi S.Č, čak i da je kompletirao dokumentaciju, dobio adekvatnu zaštitu preko Fonda zdravstva. To pitanje je ključno, posebno imajući u vidu da je KBC Rebro – Zagreb, sa kojim Fond ima saradnju, odbio da izvrši transplantaciju jetre, dok nema dokaza da je KCCG nakon toga preduzeo bilo kakve daljnje mjere u liječenju ovog pacijenta.
Sud je istakao da sudovi nijesu ispitali balans između dva suprotstavljena interesa – prava S.Č. na život i zdravstvenu zaštitu i, s druge strane, prava države da osiguranici poštuju propisani put za ostvarenje te zaštite.
„Ustavni sud smatra da sudovi nijesu na adekvatan i sveobuhvatan način ispitali da li se preduzimanje mjera od strane S.Č. u vidu samoincijativnog odlaska u inostranstvo, gdje je na kraju izliječen, može staviti njemu na teret“, navodi se u odluci, uz dodatak:
„Odnosno, da li bi podnosilac ustavne žalbe, sa medicinski indikovanom dijagnozom transplantacije jetre, nakon prethodno bezuspješnog pokušaja ostvarivanja zdravstvene zaštite, kada je KBC Rebro – Zagreb odbio da izvrši transplantaciju jetre, uopšte mogao da dobije potrebnu zdravstvenu zaštitu u Crnoj Gori prije nego li se njegova bolest okonča fatalnim ishodom. Dakle, sudovi nijesu ispitali da li je S.Č. imao pravo da preduzme mjere u skladu sa Ustavom i Evropskom konvencijom, da ne čeka nepovratnu povredu prava na život.“
Ustavni sud je ovom odlukom ukinuo presudu Vrhovnog suda iz 2022. godine i predmet vratio na ponovni postupak i odlučivanje.
—
„Ustavnost i zakonitost štiti Ustavni sud”, član 11 Ustava Crne Gore.
