ŠUKOVIĆ: Poezija je potpuno ogoljavanje, prostor krajnje iskrenosti

Književnica, profesorica engleskog jezika i novinarka Valentina Šuković nedavno je objavila novu zbirku poezije pod nazivom „Vraćanje sebi“, u izdanju IK „Ouroboros“.

U razgovoru za Pobjedu otkriva kako su nastajale pjesme koje donose intimno putovanje kroz lična preispitivanja, sazrijevanje i unutrašnje promjene.

Govorila je i o poeziji kao prostoru potpune iskrenosti, potrazi za autentičnošću, ljubavi koja nadilazi površnost i značaju sadašnjeg trenutka.

Osvrnula se i na svoj književni razvoj, proces sazrijevanja kroz pisanje, te planove za novi roman koji je „u osnovi gotov“.

POBJEDA: Nedavno ste objavili novu zbirku poezije „Vraćanje sebi“. Kada je i kako nastala s obzirom da je definitivno lična?

ŠUKOVIĆ: Ova zbirka nastajala je dugo. Najprije se „kuvala“ u meni, kroz godine preispitivanja, suočavanja sa sobom i pokušaja da razumijem emocije i promjene kroz koje sam prolazila. Nastajala je u periodu velike lične drame, ali ne kao puka ispovijest o boli, već kao proces unutrašnjeg sazrijevanja, traženja mira i vraćanja sebi. Shvatila sam da sam dugo živjela u skladu s očekivanjima drugih i da sam se u tom procesu pomalo udaljila od sebe. Zato je ova zbirka nastala iz potrebe da ponovo pronađem svoj glas i vratim se onome što jesam. U pjesmama se nalaze sjećanja, promišljanja o sebi i svijetu, ali i ono tiho pomirenje koje dolazi s vremenom. Još nemam sve odgovore o tome šta želim, ali veoma jasno znam što više ne želim i vjerujem da se to osjeća između stihova. U zbirci postoji i nagovještaj nečeg novog: nove ljubavi, života i jedne drugačije mene koja tek nastaje.

POBJEDA: Naziv je „Vraćanje sebi“. Sugerišete li njime da se, kako kroz ove pjesme, tako i kroz poeziju kao formu, ponovo susrijećete sa sobom, ogoljeno i bez straha ili je nešto drugo u pitanju?

ŠUKOVIĆ: Za mene je poezija oduvijek bila potpuno ogoljavanje. Kada pišem, stojim naga pred sobom, ali i pred onima koji moje stihove čitaju. Tu nema skrivanja, nema uloga ni maski. Poezija je za mene prostor potpune iskrenosti. Zato naslov „Vraćanje sebi“ nosi veoma lično značenje. On govori povratku sopstvenoj suštini nakon perioda u kojem sam se udaljila od onoga što zaista jesam. Pisanje ove zbirke bilo je istovremeno i proces oslobađanja, odbacivanja svega što je donosilo nemir, nezadovoljstvo i unutrašnju prazninu. Tako je ova knjiga postala svojevrsni put nazad sebi, bez potrebe da bilo što uljepšavam, skrivam ili objašnjavam više nego što je potrebno.

Zbirka poezije „Vraćanje sebi“, FOTO: IK „Ouroboros“

POBJEDA: Ciklusi u zbirci djeluju kao faze, a ne kao formalna struktura. Jesu li građeni unaprijed ili ste ih kasnije „otkrili“ kao mapu unutrašnjeg procesa o kom govorite?

ŠUKOVIĆ: Ciklusi nijesu građeni unaprijed, niti planski osmišljeni kao stroga struktura. Pjesme su nastajale spontano, u različitim trenucima i iz različitih unutrašnjih stanja. Tek kada sam ih sagledala kao cjelinu, shvatila sam da se među njima prirodno formiraju određene faze kroz koji sam prolazila. Zato mi danas ti ciklusi više djeluju kao emocionalne i duhovne etape, nego kao formalna podjela. Svaki od njih nosi jedno stanje, suočavanje i unutrašnje pomjeranje. Otkrili su se tokom rada na zbirci, baš kao što sam i ja kroz pisanje otkrivala sebe.

POBJEDA: Je li i koliko bio ljekovit rad na ovoj zbirci?

ŠUKOVIĆ: Za mene je književnost uvijek ljekovita, bilo da pišem poeziju ili prozu. Pisanje doživljavam kao prostor u kojem mogu da artikulišem ono što je teško izgovoriti. Na papiru ostaju emocije, dileme i iskustva, a kroz taj proces najlakše razumijem samu sebe. Rad na ovoj zbirci bio je izuzetno važan i oslobađajući. Svaka pjesma predstavljala je korak ka prihvatanju određenih iskustava i emocija, a neke stvari sam prvi put uspjela da izgovorim upravo kroz pisanje. Međutim, to nije bilo samo suočavanje s teškim trenucima, već i prostor za novu jasnoću i drugačije sagledavanje svega što sam prošla.

POBJEDA: Po čemu je drugačija od prethodnih?

ŠUKOVIĆ: Prije ove, objavila sam još dvije zbirke poezije i danas ih posmatram kao svojevrsnu trilogiju. Prva zbirka nosi glas mlade studentkinje, pune pitanja, nesigurnosti i potrebe da razumije sebe i svijet oko sebe. Obilježena je suočavanjem s gubicima, bolom i ličnim preispitivanjima. Druga donosi promjenu tona. Smirenija je i zrelija, a u njoj se već naslućuju teme koje će kasnije postati još izraženije. To je period važnih životnih odluka, drugačijeg pogleda na sebe i postepenog oslobađanja od nametnutih očekivanja. „Vraćanje sebi“ je prirodan nastavak tog puta, ali i njegova najzrelija faza. U njoj se najviše osjeća spremnost da se živi autentično i da se vlastiti izbori prihvate bez potrebe za stalnim prilagođavanjem drugima. Ako bih morala da ih sažmem u nekoliko riječi, rekla bih da prva govori o potrazi, druga o promjeni, a treća o prihvatanju.

POBJEDA: Ljubav u Vašim pjesmama često, kako sami kažete, traži „dušu, ne kožu“. Da li ste time kritikovali površnost odnosa ili to kakvi su danas usljed užurbanosti i stilova života kakve vodimo?

ŠUKOVIĆ: Kada govorim da ljubav u mojim pjesmama traži „dušu, ne kožu“, ne mislim na odbacivanje tjelesnosti ili same ideje bliskosti, već na potrebu za dubljim, suštinskim povezivanjem. Danas su odnosi, čini mi se, svedeni na brzinu, površnost i trenutnost i u tom smislu ja u svojim pjesmama više reagujem na tu vrstu udaljenosti i nedostatka istinske bliskosti. Ne kritikujem ljubav kao takvu, niti njene oblike, već tragam za onim slojem ispod – za razumijevanjem, prisustvom i emotivnom istinom. Ljubav je, prije svega, susret duša, a tek onda sve ostalo.

Sa jedne od brojnih promocija, FOTO: Privatna arhiva

POBJEDA: Vaš jezik je razgovoran, skoro prozni, ali vrlo kontrolisan. Vjerujete li da se istina danas može izgovoriti samo ako izgleda jednostavno ili je jednostavnost samo najteža forma?

ŠUKOVIĆ: Ne mislim da se istina može svesti samo na jednostavnost, ali vjerujem da se ona najčešće najjasnije prepoznaje kada je ogoljena od viška. Jednostavnost za mene nije odsustvo složenosti, nego njen najzahtjevniji oblik jer traži da se sve suvišno ukloni dok ne ostane samo suština. Kontrolisan i razgovoran jezik mi je način da budem što bliže toj suštini, bez pretjerivanja i skrivanja iza forme.

POBJEDA: Skrećete pažnju na to da treba sagledati „sada“. Da li je „sada“ za Vas oslobođenje od prošlosti, samo njena preciznija forma ili, pak, temelj budućnosti ako se bolje razumije?

ŠUKOVIĆ: Budizam me je naučio važnosti sadašnjeg trenutka i pokušala sam da to zaista usvojim kao način življenja. „Sada“ nije bijeg od prošlosti, niti njeno poricanje, već prostor u kojem se prošlost konačno razumije i smješta na svoje mjesto. Sadašnji trenutak je jedina stvarnost koju zaista imamo i ono što u njemu radimo, kako ga doživljavamo i kako ga osvještavamo direktno oblikuje ono što će doći. Ako je um miran u „sada“ i budućnost iz tog mira prirodno postaje jasnija.

POBJEDA: Vaša poezija nema potrebu da viče da bi bila snažna. Naprotiv, djeluje da upravo kroz miran ton „razara“. Je li ta smirenost djelotvornija od otvorenog bunta?

ŠUKOVIĆ: Mislim da ta smirenost u mom izrazu u velikoj mjeri dolazi iz mira koji sam vremenom počela da pronalazim u sebi, ali to nije jedno stabilno, konačno stanje. Naprotiv, u meni i dalje postoje nemiri, kontradikcije i unutrašnji lomovi i vjerovatno će ih uvijek biti. Međutim, način na koji ih danas obrađujem se promijenio. Umjesto otvorenog bunta, češće biram tišinu i introspektivnost, jer mi se čini da upravo u tom prostoru stvari postaju jasnije i dublje. „Tišina“ u poeziji nije odsustvo emocije, nego drugi oblik njenog izražavanja, možda suptilniji, ali ne i slabiji. Nekada upravo ono što se ne izgovori najjače odjekuje. Mislim da taj „zreli glas“ nije nešto što sam svjesno gradila, već je došao kao posljedica ličnog iskustva i unutrašnjeg sazrijevanja. Vremenom sam shvatila da emocija ne mora biti pojašnjena da bi bila snažna i da ponekad upravo ono što se prećuti ostavlja najdublji trag.

Govoriti stihove pred dragim ljudima je neprocjenjiv osjećaj, FOTO: Privatna arhiva

POBJEDA: Na čemu trenutno radite i što je osim promocije ove knjige u Vašem fokusu?

ŠUKOVIĆ: Uporedo s radom na ovoj zbirci nastajao je i jedan roman, koji je trenutno još bez naslova. U osnovi je završen, ali još nije u potpunosti spreman za objavljivanje, jer osjećam da mu treba još malo vremena da „odleži“. Osim toga, stalno pišem, bilježim misli, fragmente, ideje, bez neke stroge strukture. To je proces koji je kontinuiran i prirodan za mene, pa nikada ne znam unaprijed u što će se sve to pretvoriti.

Najiskrenije i najtiše suočavanje sa sobom do sada

POBJEDA: Izdvajate li ovu zbirku i zbog čega ste najponosniji na nju?

ŠUKOVIĆ: Ovu zbirku bih izdvojila po tome što je najiskrenije i najtiše suočavanje sa sobom do sada. U njoj sam najmanje pokušavala da bilo šta objasnim ili uljepšam, a najviše sam dozvolila sebi da jednostavno budem ono što jesam u datom trenutku. Najponosnija sam upravo na tu iskrenost i na činjenicu da sam kroz pisanje uspjela da se vratim sebi, bez potrebe da se uklapam u bilo kakva očekivanja – ni sopstvena, ni tuđa.

Izvor: Pobjeda