Podgoričanka bez struje i osnovnih uslova za život: Pomoć stigla preko društvenih mreža

U osmoj deceniji života, nakon porodične tragedije, Podgoričanka Persa Popović ostala je bez najbližih, a danas kao penzionerka živi u suterenu zgrade, bez osnovnih uslova za život.

Bez struje, tople vode i mogućnosti da stan rashladi tokom ljetnjih vrućina, godinama se borila i sa dugom za električnu energiju koji nije mogla da izmiri. Pomoć je, na kraju, stigla preko društvenih mreža. Ali upravo se tu otvara mnogo veće pitanje – da li danas tuđu muku primijetimo tek kada je neko objavi na internetu?

Ovdje u Cvijetnoj ulici na starom aerodromu kao da ne cvetaju ruže baš svima.. Uostalom ko danas u potpunosti može da se pohvali time. U priči koja slijedi imaćete priliku da vidite ne samo jednu tešku sudbinu već i pitanje koje se iza nje otvara a to je kako da budemo vidljivi za sistem, društvo ali i za komšije.

Bez struje i tople vode, bez klima uređaja i sa dugom za električnu energiju koji godinama nije mogla da izmiri, sedamdesetsedmogodišnja Podgoričanka Persa Popović živi u suterenu zgrade. Nakon tragedije u kojoj je izgubila dva člana porodice, kaže, ostalo je malo toga osim uspomena i borbe da pregura svaki novi dan.

„Nemaš rašta da živiš nešto si ninala, podizala i sad kao da je to sve džaba bilo..To je teško… Ortodoksna sam Podgoričanka i evo sad što mi se desilo da se razbolim i da mi struju ukinu“, kazala je Persa.

Sa nevjenčanim suprugom Draganom dijeli svakodnevicu u stanu u kojem, bez električne energije, najteže je bilo izdržati ljetnje temperature. Hranu pripremaju na plinskoj boci, a svaka noć nosi i strah – šta ako se dogodi ono najgore?

„Oboje smo penzineri ali možda bi bilo najbolje da ona ima života ko i ja , a ovako moram da joj pomažem žao mi je… Ručak kuvamo na plinsku bocu i to ne valja evo vidjeli ste u stanu ako pukne…“, kazao je Dragan Srdanović.

A ono što sistem i okruženje nijesu prepoznali godinama, na kraju su prepoznale društvene mreže. Radnice iz obližnjeg marketa prve su primijetile da nešto nije u redu, kada je Dragan svakodnevno dolazio da napuni bateriju telefona. Njihova objava stigla je do Aleksandra Plazinića, koji se godinama bavi humanitarnim radom putem društvenih mreža. Kaže – prizor koji je zatekao otvorio je i pitanje za sve nas: Kako je moguće da niko ranije nije vidio kako ova porodica živi?

„Znači prizor je bio baš katastrofalan i dosta se ljudi javilo da pomogne ali se nije niko angažovao oko svega toga osim mene i jednog momka i vi evo sad. Prvo ćemo da vidimo da im priključimo struju, da vidimo finansijski, oni neće novac nego čisto hranu i osnovno što se kaže“, naglasio je Plazinić.

Dug za struju nije mali, a Persino zdravlje i dalje je ugroženo. Svaka pomoć zato znači mnogo. Ali možda je od novca i pomoći važnije pitanje koje ova priča ostavlja iza sebe – koliko puta prođemo pored nečije muke, a da je ne primijetimo? I koliko smo se navikli da za probleme svojih komšija saznajemo tek kada ih neko objavi na društvenim mrežama.

RTV PODGORICA