Nedostatak proizvodnje hrane na Jadranu povećava cijene i potrebu za transportom.
Troškovi distribucije posljednjih godina stalno rastu, a troškovi rada su najviši.
Tokom ljetne turističke sezone, Hrvatska postaje jedna od najposjećenijih zemalja u Evropi, ali ovaj masovni priliv ljudi ozbiljno opterećuje transportnu i logističku infrastrukturu. Zagušenja na cestama, zabrane teških teretnih vozila i gužve u lukama usporavaju snabdijevanje trgovina, hotela i ugostiteljskih objekata, upravo onih koji u to vrijeme bilježe najveću potražnju. I dok hrvatska ekonomija u cjelini rado broji veliki broj posjetitelja, logistički sistem koji stoji iza nje teško prati ritam sezone, a za ljude u sektoru to znači da pripreme i analize počinju mnogo prije visokih temperatura.
Visoka sezonalnost
„Problem sezonalnosti i dimenzioniranja resursa tokom sezone problem je s kojim se suočavaju sve turističke zemlje. Hrvatski turizam karakterizira visoka sezonalnost, sezona traje relativno kratko, a u tom periodu potražnja za robom i opterećenje infrastrukture su značajno povećani. U tom smislu, ne postoji čarobni štapić koji bi omogućio idealno funkcioniranje logističkog sektora. Rješenja koja mogu pomoći u organizaciji logistike vezana su za prilagođavanje sistema dinamici potražnje uz prihvatljiva ulaganja“, rekao je Kristijan Rogić, šef Katedre za transportnu logistiku na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti.
Osim što svake godine opterećuju promet i udvostručuju, a ponekad i utrostručuju broj ljudi u određenim jadranskim gradovima, potrošači također primjećuju da su proizvodi skuplji. Više cijene na otocima tokom sezone rezultat su skupljeg prijevoza robe, ograničenih skladišnih kapaciteta i povećane potražnje uz ograničenu ponudu. Za ekonomskog analitičara Damira Novotnyja, razlike u cijenama koje ovdje vidimo ne mogu se pripisati isključivo turizmu.
„Kafa u Dubrovniku je nekoliko puta skuplja od kafe u Osijeku, što nije slučaj u Italiji i Grčkoj, koje su također turističke destinacije. Razlog tome je naša neravnoteža. Dok u Italiji turizam doprinosi pet posto BDP-u, u Hrvatskoj je to 20 posto. U Grčkoj i Italiji domaća potrošnja je znatno veća od turističke potrošnje, dok je kod nas domaća potrošnja znatno niža od turističke potrošnje. Hrvatska prima 20 miliona turista, a ima oko 3,5 miliona potrošača. Kada turisti odu, ‘ostavljaju’ za sobom visoke cijene koje nikada neće pasti, jer cijene nemaju tendenciju pada. Ova ogromna, prekomjerna turistička potražnja tokom ljetne sezone ima višestruke efekte na cijene. Dodatni problem je što u jadranskoj regiji nema proizvodnje hrane, a potrošnja hrane je velika, a onda se hrana mora uvoziti iz kontinentalne Hrvatske ili iz drugih zemalja“, upozorava Novotny.
Maloprodajne cijene hrane i pića u Hrvatskoj porasle su za 35 posto od 2021. do kraja 2024. godine, što je iznad prosjeka Evropske unije. Ekonomski analitičar ističe da masovni transport, prvenstveno hrane, s kopna na otoke i obalu stvara ogroman trošak i potrebu za skladišnim kapacitetima.
35 posto maloprodajnih cijena hrane i pića u Republici Hrvatskoj poraslo je u tri godine
„Sve to stvara visoke cijene na obali, što zatim utječe i na cijene na kontinentu“, napominje Novotny.
Ljetni praznici svake godine značajno opterećuju hrvatsku prometnu infrastrukturu, a prošla godina nije bila izuzetak. Prema podacima Hrvatskih autocesta, kroz sustav autocesta prošlo je čak 76,5 milijuna vozila, što je povećanje od osam posto u odnosu na prethodnu godinu. Prihod od cestarine dosegao je 497 milijuna eura, što je čak 13 posto više nego u 2023. Posebno se ističu ključne turističke autoceste poput A1, A3 i A9, gdje se ljetni dnevni promet može povećati i do 160 posto u odnosu na godišnji prosjek. Takva zagušenja stvaraju ozbiljne prepreke teretnom prijevozu i opskrbi, posebno u periodima kada je potražnja u obalnim regijama na vrhuncu.
Poslovni hr







Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.