Evropska unija kroz posebne direktive zahtijeva od država članica da adekvatno sankcionišu svako kriminalno ponašanje koje narušava životnu sredinu i ugrožava biodiverzitet, ali Crna Gora i dalje nema posebne snage ili specijalizovane sektore u okviru sistema koji bi imali ulogu ekološke policije, dok se redovni organi teško mogu fokusirati na ovu oblast.
To za posljedicu ima u praksi razvijene oblike ekološkog kriminala, uključujući i nelegalni izlov ribe, koji sprovode organizovane grupe i pojedinci a usput se ne libe da prijete ili napadaju zaštitare, a ne haju ni za kamere u nacionalnim parkovima. Uzdaju se u sporost sistema i neadekvatne sankcije jer pravosuđe ne prati na adekvatan način nastojanja ljudi na terenu koji pokušavaju da suzbiju razne vrste krivolova i ugrožavanja prirode.
Daleko od toga da možemo odjednom uspostaviti tijelo poput italijanske Komande karabinjera, čiji je sektor sa više od 7.000 službenika posvećen gonjenju počinilaca raznih vidova ekološkog kriminala, ali bi Crna Gora trebalo iz korijena da mijenja pristup u ovoj oblasti, ne samo zbog obaveza iz procesa evropskih integracija, već prvenstveno zbog zaštite sopstvenih resursa.
Zavisi od vlasti
Na ovo ukazuju stručnjaci, biolozi, predstavnici civilnog sektora koji se bore protiv ekološkog kriminala, kao i korisnici koncesija na ribolovnim vodama, čiji redari, odnosno ribočuvari bez asistencija policije ne mogu na pravi način da se nose sa ozbiljnim izazovima.
Prema ocjeni biologa Vuka Ikovića iz „Preokreta“, iskrena politička volja je prvi i osnovni korak za smanjenje krivolova u Crnoj Gori,
Nakon toga treba prihvatiti činjenicu da lovočuvari nenaoružani i sa postojećim ovlašćenjima ne mogu spriječiti krivolov. Jedna ista osoba teško da može braniti rijeku i šumu od krivolovaca i informisati i edukovati korisnike prostora o vrijednostima i potrebama jednog lovišta – navodi Iković.
Prema njegovim riječima, jedno od rješenja je da policija ima u svojim redovima jedinicu za ekološki kriminal sa članovima specijalizovanim za borbu protiv krivolova.
- Nešto slično je urađeno u Srbiji. U tom slučaju policija bi se bavila krivolovom, a lovočuvari bi imali ulogu zaštitnika prirode, upravljača lovištem i najveći dio vremena bi radili na informisanju i organizovanju zajednice koja živi u blizini lovišta ili zaštićenog prirodnog dobra – smatra on.
Iković smatra da dok god funkcionere ne dotiče nelegalno ubijanje životinja, ni krivolov se neće tretirati kao ozbiljan kriminal, niti će država imati potrebu da pokrene sve pravne mehanizme kako bi se riješio problem.
Nedostatak brige povećava neodgovornost i nepoštovanje zakona. Ako znamo da su Nacionalni parkovi spremni da izdvoje preko 100.000 eura za službena vozila funkcionera, a da lovočuvari nemaju osnovnu opremu za sprečavanje krivolova onda je jasno da ne postoji politička volja za suzbijanje krivolova. Ako znamo da većina kazni za krivolov su uslovne kazne onda znamo da nema političke volje. Svakako ohrabruje organizovanje pojedinaca koji su uspjeli da natjeraju institucije da sarađuju i da dođe do smanjenja krivolova na Skadarskom jezeru – kaže on.
Naglašava da formiranje eko policije ne bi riješilo problem samo od sebe.
Mora postojati saradnja institucija jer ukoliko lovočuvari i policija završe svoj posao, a pravosuđe zataji onda opet sve pada u vodu. Samo putem video-nadzora za godinu je evidentirano preko 800 nepravilnosti u nacionalnim parkovima, među kojima prednjači krivolov, krađa šume, požari. Od toga je procesuirano manje od pet odsto slučajeva. To govori da je krivolov u institucijama, zapravo funkcioneri su krivolovci jer su se oglušili o zakon – smatra Iković.
Pobjeda
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.