Sinoć je dvorana “Morača Mtel” izgledala kao iz vremena kada je Podgorica živjela za košarku, iz dana kad su se titule sanjale i osvajale, a veliki evropski rivali padali u paklu punih tribina kao one evroligaške godine.
Piše: Predrag Zečević
Iako smo od devedesetih prošli mnogo toga – tranzicije, krize, tišinu u halama – sinoć se duh vratio. I to kako!
Partizan, evroligaš, došao je kao favorit. I otišao pognute glave. Jer Budućnost Voli je pokazala da je više od tima – to je emocija naroda, simbol grada, prkos male zemlje velikih snova. Andrej Žakelj i njegovi momci nisu samo igrali košarku – igrali su za publiku koja je sjedjela i na betonu, za djecu koja su prvi put osjetila magiju Morače, za istoriju koju nose na grudima.
81:77 – rezultat koji će se pamtiti, ali brojke ne mogu opisati atmosferu. Od prve do posljednje sekunde dvorana je grmjela, pjevala, plakala. Nije bilo mjesta ni za iglu. Karte su se tražile kao zlato. Sjedjelo se gdje se moglo – na stepenicama, podovima, u zagrljaju ili krilu nepoznatih ljudi koji su samo željeli biti dio ovog trenutka.
Pobjeda protiv Partizana došla je nakon trijumfa u Beogradu, nakon jasne poruke: KK Budućnost nije slučajno tu gdje jeste – ovo je tim za velika djela. I da, da je bilo poštenog suđenja u onom jednom porazu, učinak protiv beogradskih bogatih evroligaša bio bi savršen.
Na tri kola do kraja – usamljeni na vrhu, pobjeda više od Partizana, bolji međusobni skor. San je tu. Ali svaki san traži podršku – moralnu, emotivnu, a sad i finansijsku. Klubu DRŽAVA duguje višemilionske iznose. Vrijeme je da država kaže: “Ovo je naš brend, naš ponos, i pomoći ćemo ga!”
Pogled je sada uprt ka premijeru Milojku Spajiću i gradonačelniku Saši Mujoviću. Jer oni zaista vole ovaj klub. Za razliku od onih koji se slikaju kad se slavi, a ćute kad se traži pomoć, Spajić i Mujović su uvijek intimno bili uz Budućnost – iskreno, srčano, ljudski. Za razliku od njihovog okruženja koji otvoreno navijaju za klubove iz druge države.
Ova ekipa je zaslužila sve – publiku, ljubav, aplauz, i, da, finansijsku stabilnost. Jer kada Morača gori, gori i cijela Crna Gora. A sinoć – bila je vatra koja spaja generacije.
Ovo nije samo sport. Ovo je priča o identitetu, borbi, zajedništvu. Zato – neka ova pobjeda ne ostane samo herojski trenutak, već temelj nove, stabilne ere Budućnosti. Jer ova zemlja, ova publika i ovaj tim – to zaslužuju.
