Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije istakao je u emisiji „Argumenti“ na TVCG da je Crkva uvijek imala značajne manifestacije povodom Njegoševih dana, i to ne samo u novembru, već praktično tokom cijele godine kulturni programi dotiču se Njegoša i svetorodne loze Petrovića.
On je naglasio da su Njegoševa ličnost, djelo i zavještanje neprocjenjivo kulturno blago Crne Gore, koje treba dobro da upoznamo, njegujemo i čuvamo. Kako je rekao, dobro je što je Crna Gora odlučila da Njegošev dan bude svečano obilježavan kao državni praznik.
Sve što je Njegoš činio, i kao vladika crnogorski, i kao vladar, i kao pjesnik, obilježilo je ne samo to vrijeme nego je ostalo u našem nasljeđu kao živo njegovo prisustvo. Kad čovjek dođe u tešku situaciju, uvijek se nekako sjeti Gorskog vijenca, ili Luče mikrokozme, ili neke Njegoševe izreke.
Mada, ljudi sada manje čitaju, ranije su ga učili napamet, i nepismeni ljudi su nalazili načine da uče Njegoša. Ja sam zapamtio te starce i starice koji su znali Gorski vijenac skoro u cjelini, napamet“, istakao je vladika Joanikije. Kako je rekao, Njegoševo djelo i pjesničkom nadahnuće, njegov odnos prema vjeri, tradiciji, Kosovu i kosovskom zavjetu, sve je zaista veličanstveno.
On je, dodaje vladika, staru našu tradiciju prihvatio i prezentovao, na jedan sasvim novi način, kao čovjek novog vremena. Mitropolit Joanikije: Zalažem se za popisivanje i izučavanje svih zločinaNaglasio je da je mitropolit Amfilohije svojim upokojenjem stao u red sa Svetim Petrom Cetinjskim i Njegošem.
„Tako se to dogodilo da se on upokojio uoči praznika Svetoga Petra Cetinjskoga, a već sjutra je bio dan Njegoševog upkojeja. Svake godine obilježavamao dane mitropolita Amfilohija. Njegovo djelo i zavještanje je takođe veliko i uvijek ga pominjemo. Naravno, život ide dalje i poslije Njegoša i mitropolita Amfilohija ali takve ličnosti se ne zaboravljaju.
Nemamo nestrpljenje da odmah i sve odjednom kažemo o mitropolitu Amfilohiju jer smo potpuno svjesni da je njegova veličina takva da će ona tek kroz vrijeme doći do punog izražaja“, rekao je vladika Joanikije. Podsjetio je da su nedavno, zajedno sa Opštinom Kolašin, podigli spomenik vladici Amfilohiju u njegovom rodnom gradu.
„On jeste bio u potpunosti naš ali je u isto vrijeme pripadao cijeloj pravoslavnoj Crkvi na vaseljenskom nivou. To je ličnost takvih razmjera. Poslije Njegoša, nemamo mi talentovanijeg arhijereja, veće harizme i većeg zamaha, od mitropolita Amfilohija, tako da, to je jedno veliko nasljeđe“, naveo je mitropolit Joanikije.Istakao je da je vladika Amfilohije ušao u dušu svog naroda, posebno dušu svog sveštenstva i monaštva.
„Naravno, da vam kažem da nas mnogo ne interesuje kako to nešto komentariše, znamo kako su ljudi govorili o njemu pozitivno i negativno u vrijeme njegovog života. Sada oni koji su ga najviše vrijeđali u vrijeme njegovog zemaljskog života, sada se postavljaju kao zastupnici njegovog nasljedja.
Pa neka im to bude“, rekao je vladika Joanikije. Kako je istakao, sve što je prilikom dodjele najvišeg državnog ordena mitropolitu Amfilohiju rekao predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, na mjestu je. „Mitropolit Amfilohije je u našem narodu veoma cijenjen, voljen i poštovan. Ali isto tako, on je cijelo vrijeme imao i one koji su ga osporavali.
O tome je malo detaljnije govorio Matija Bećković u Kolašinu, na otvaranju spomenika. I jedno i drugo plete, po mom vjerovanju, vijenac vječne slave. Nemate velikih ličnosti koje nijesu bili osporavane, i od svoga naroda, i od svojih savremenika. I Njegoš je bio osporavan, i Sveti Petar, pa kako da ne bude i mitroopolit Amfilohije. Uvijek uu velike ličnosti idu pakost, mržnja i zavist. To so znali.
Osporavali su i našeg Patrijarha Pavla, koji je bio tako krotak i smiren. Nikada nijedna suvišna riječ. Sam mitropolit Amfilohije se divio njegovoj svetosti, umjerenosti i mudrosti. Pa i on je osporavan. Nije to nama nepoznato, niti nam je strašno“, rekao je mitropolit Joanikije. On je rekao da su mitropolit Amfilohije i donekle i on, u jednom dijelu su izvršili reviziju istorije.
„Nacistički zločini nad pravoslavnim narodom Pive i Velike, u našoj istoriji zaobilaženi su cijelo vrijeme. Tu su pobijena djeca, pobijene su žene, trudnice, majke, goloruki narod, nedužna omladina. Sveštenici su ubijani. Taj zločin je bio zaobiđen. Istina, komunističke vlasti su bile osnovale komisiju za popisivanje zločina, drugih, naravno ne i komunističkih, i ona je radila do 1948. godine. Potom su došli neki drugi interesi, da se to sve zaboravi, i da se to skrajne. Prvo je Josip Broz Tito htio da se obračuna sa svojim protivnicima, zbog toga je stvoren i Goli otok, a pitanje je i da li je Goli otok kod nas istorijski obrađen kako valja“, kazao je mitropolit Amfilohije.
On je rekao da je u nauci uvijek potrebno da se iznova sagledaju stvari. „Ja sam se zalažem da se popišu svi zločini, i četnički, i komunistički, i nacistički zločini, okupatorski. Ali je za nas velika sramota da smo se iskasapili međusobno u toku rata. Mnogo više nas je poginulo u međusobnim obračunima nego u borbi protiv okupatora. Zar to nije sramota? Zar ne treba da se kao zajednica zbog toga pokajemo“, rekao je vladika Joanikije. Kako je istakao, zar nije sramota za Crnu Goru da ima jame.
„Evo sahranili smo nedavno i okupatorske vojnike koji su pogunili na teritoriji Crne Gore. Njemačka ambasada se za to zalagala, i to je urađeno. A mi imamo jame gdje su braća pobila braću, i te kosti niti su opojene niti su ljudski sahranjene, i ne pominju se te žrtve. A tu je bilo i dosta nedužnog naroda. Bilio je i onih koji su imali neku krivicu, ali zašto im se nije sudilo. To mora da se iznova sagleda i to neće naškoditi našem osnovnom, temeljnom stavu, napšem antifašizmu.
Tada ćemo moći da imamo pravu sliku o svim tim događajima, i da zauzmemo stav prema toj našoj tragičnoj prošlosti. Treba jedna katarza da se doživi. Ostale su traume narodu, to treba liječiti. A one se liječe istinom, saznanjem i pokajanjem. Zalažem se da se popišu svi zločini. Crna Gora ima Istorijski institut, da formira odjeljenje, ili pri Akademiji nauka. Sramota je da takve institucije nijesu dale skoro nikakav doprinos rasvjetljavanju nacističkih zločina u Crnoj Gori, što se tiče Velike i Pive, nego je to ponajviše uradila crkva, sa potomcima žrtava“, rekao je vladika Joanikije.
Mitropolit Joanikije: Sa mitropolitom Metodijem imam odličan odnos Mitropolit je rekao da ima kritičko razmišljanje i kritički odnos prema svemu, pa i prema EU. Kako je naveo, nije EU neka sveta krava pa da joj se moramo klanjati čim se pomene. „Pripadali smo Evropi i prije EU. Nijesam oduševljen svim što se dešava u EU, ali zbog vladavine prava ja jesam za to da Crna Gora uđe u EU. Mi jesmo Evropa i pripadamo Evropi. Mi smo korijen te Evrope, upravno balkanski narodi“, istakao je mitropolit Joanikije. On je rekao da je Crkva božanska institucija, čija je glava Isus Hrist i drži je božanska blagodat, a država je zemaljska institucija, koju svakako treba poštovati, i raditi za opšte dobro.
„Sada vidimo da neki koji su nas progonili zapravo su pljačkali ovu državu i sticali enormna bogatstva, nanijeli su veliku sramota. To su oni koji su nas napadali za antidržavnu djelatnost. Vidimo kako se to pokazuje a nije se sve pokazalo. U skladu sa Božjom voljom, sve što je tajno, biće javno“, kazao je vladika. Kako je rekao, građanski koncept države je da Crkva ima svoju slobodu i radi u svom djelokrugu a država ima svoju slobodu. Zalaže se za normalnu komunikaciju i saradnju u stvarima od opšteg dobra. On je istakao da su obnovili cetinjsku Bogosloviju a otvorili su i gimnaziju u Podgorici.
On je rekao da je Episkopija budimljansko-nikšićka bila mitropolija do nasilnog ukidanja sredinom 17. vijeka. Kako je rekao, mitropolije kod nas nemaju nadležnost nad drugim eparhijajama. Istakao je da je ispravna odluka da na čelu Episkopije bude mitropolit. Govoreći o odnosu sa mitropolitom Metodijem, on je rekao da je taj odnos odličan, kao sa bratom. „Kao što jesmo braća. Ja poštujem njegove nadležnosti“, kazao je vladika Joanikije.
On je ukazao da je njegova misija Jevanđeljska, odnosno glas ljubavi, mira i sloge. Navodi da treba uraditi što više na pomirenje. „Kada govorimo o pomirenju, mislimo na pomirenje kroz istinu i praštanje, a ne neko mehaničko praštanje, od koga, mislim, nema ništa“, rekao je.