Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević ocijenio je u intervjuu za Pobjedu da ako 44. vlada ne bude reformska da je neće ni biti. Dodao je da insistiranje Ure da ne da funkciju potpredsjednika za koordinaciju bezbjednosnih službi znači da preuzimaju punu odgovornost za neformiranje vlade.
– Ako Ura bude insistirala da pored šest resora i monopola u sektoru bezbjednosti i odbrane i spoljnih poslova, traži i ovu, čisto političku poziciju, onda će svi morati da postave logično pitanje: ,,Zašto Nebojša Medojević nije prihvatljiv“? Mi u PZP-u bi još jednu takvu ucjenu shvatili kao jasnu poruku Ure da oni ne žele demontažu režima Đukanovića i reforme i da za to imaju vrlo konkretne lukrativne razloge – nastavak šverca i brzo bogaćenje – kazao je Medojević za Pobjedu.
POBJEDA: Godina na izmaku je bila turbulentna. I druga vlada koja je nastala nakon promjene vlasti DPS je srušena u parlamentu. Kako vidite izlazak iz političke i institucionalne krize?
MEDOJEVIĆ: Ako zaista svi akteri političke scene žele izlazak iz ove duboke krize političkog sistema i demokratije, onda se prvo moraju konstatovati uzroci. Suluda ideja nekolicine moćnika da se nakon izbora 2020. formira vlada suprotno volji birača, a u interesu ovih vaninstitucionalnih centara moći, prirodno je rezultirala kolapsom sistema vlasti, razaranjem osnovnih postulata ustavnog poretka i blokadom institucija sistema. Za bolje razumijevanje ovog haosa i bezvlašća i ustavnog nereda u kome smo se našli, neophodno je, osim lociranja moćnika koji su formirali prvu postđukanovićevsku vladu, osvijetliti i motive za jedan ovakav opasni i antidržavni i antidemokratski akt.
Na osnovu svega što sam ja doznao i mog nivoa razmijevanja procesa i odnosa u Crnoj Gori, osnovni motiv ovih moćnika je bio sprečavanje reformi koje bi dovele do sistemskog diskontinuiteta sa bolesnim režimom Đukanovića, a sve radi preuzimanja kontrole nad lukrativnim kriminalnim aktivnostima oko šverca cigareta, droge i pranja novca.
POBJEDA: Na koga mislite konkretno?
MEDOJEVIĆ: Nažalost, iako se radilo o grupici od pet-šest moćnih pojedinaca, njihov uticaj preko djelova Crkve, medijskih tajkuna, specijalnih NVO i mafije je bio dominantan i efikasan u sprovođenju ideje da trojica lidera DF-a Andrija Mandić, ja i Milan Knežević, ni po koju cijenu ne budemo u toj vladi.
Pokrenuta je opsežna i veoma ozbiljna akcija i kampanja da smo nas trojica smetnja formiranju Vlade, navodno pod uticajem međunarodnog faktora. Kad sam ja dobio zvaničnu podšku od IDU, najveće globalne asocijacije partija desnog centra, u kojoj su vladajuće stranke SAD, Velike Britanije, Italije, Mađarske, Njemačke, taj spin je pao u vodu i postalo je potpuno jasno samo jedan motiv i samo jedan cilj ovih moćnika. Zaustaviti, po svaku cijenu ulazak u Vladu Nebojše Medojevića, koji je bio garant da će se političke i demokratske reforme, koje se još nijesu desile u Crnoj Gori, 1990. godine, ni 2000, konačno biti realizovane. To bi, automatski, značilo tranziciju moći od ovih kriminalno-švercerskih klanova ka građanima Crne Gore, koji bi vlast birali na fer i slobodnim izborima.
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.