Maša Dubljević je najbolja golmanka EP za rukometašice do 17 godina

Nesuđena fudbalerka i džudistkinja, završila je na rukometnom terenu. I to ne onako kako je u početku, u prve dvije godine bilo zamišljeno. Trener Miloš Perović premjestio je sa pozicije igračice na poziciju između dvije stative. I nije se bunila. Maša Dubljević željela je samo da se bavi sportom. Sanjala je nekad da obuče dres reprezentacije i dosanjala. I to mnogo veću scenu od one koju je mogla da zamisli.

Golmanka Trebjese Bemaks nedavno je sa koleginicama na kadetskom šampionatu Evrope osvojila bronzano odličje. I to nije sve, Maša je izabrana za najbolju golmanku šampionata. Nagrada čista kao suza – briljirala je, bila je na 52 odsto odbrana u velikoj pobjedi glavne runde nad Hrvatskom, a u prvih pet mečeva mlada golmanka imala je prosjek od 42,4. Do kraja prvenstva završila je na skoru od skoro 40 odsto uspješnih intervencija.

Bez specijalnih priprema

Nikakve specijalne pripreme nijesam imala za protivnike. Kod golmana je najvažnija postavka i fokus, a ono što je trener Perović govorio na analizama, slušala sam i primjenjivala. I u klubu uglavnom radim sama, naravno, trener Perović kad god može pomaže, a od skoro je sa nama i trener golmana. Uglavnom, idem na kampove, učim, a kod kuće ponavljam ono što zapamtim. Najviše neke osnovne stvari. Tako se i pripremama za klupske obaveze – kazala je Dubljević.

Ponos ne skriva, glasno je kazala da bronzana medalja sija kao da je zlatna. Riječi joj fale da opiše sreću zbog uspjeha crnogorske reprezentacije. Napor koji je ekipa uložila od priprema do posljednje utakmice sa Španijom, isplatio se.

Bukvalno smo ljeto provele u pripremama. Posebno su nam teško pale posljednje dvije utakmice. Možda je najteža bila ona u produžetku sa Francuskom kada nas je stigao umor. Zbog toga smo pravile greške i pokazale slabiju koncentraciju u polufinalu protiv Slovačke – napomenula je Dubljević.

Vodile su ,,lavice“ i borbu protiv rivala, ali i sa sobom.

Psihološka borba je najteža. A vodile smo je protiv svih, od Litvanije, preko one najvažnije utakmice u grupi sa Češkom, do glavne runde i kroz završnicu prvenstva. Vidjeli ste i sami kako smo, odnosno na koji način smo stizale minuse i na koji način smo došle do pobjede protiv Francuske i Španije. Trener nam je u svlačionici na poluvremenu pričao da je najvažnije da se smirimo i radimo prave stvari u odbrani.

Disale su kao jedno, napomenula je mlada golmanka.

Bile smo kao sestre na terenu i van terena. Od prvog dana smo vjerovale, a nada nas nije napuštala kroz tri teške faze priprema i na šampionatu. Sigurna sam da smo se baš dokazale.

Najteže sa Španijom
Trener Perović je u razgovoru nakon šampionata kazao da je odbrana, kakvu je igrala ekipa, odgovarala golmankama. A nas je zanimalo koji je od osam mečeva za Mašu bio najspecifičniji.

Iskreno, protiv Španije. Pritisak je bio ogroman i baš me bilo strah. Ali smo sve, kao porodica, prevazišle.

Naš tim je sa skromnim ambicijama ušao u priču o šampionatu. Akcenat je bila glavna runda, a do nje je put vodio preko Češke, odnosno posljednje utakmice grupne faze.

Pobjeda