U novembru 2022. otac i kćerka Budimir i Marina Krstović, koji su neosnovano proveli 15 mjeseci u pritvoru zbog optužbi da su krijumčarili 1,2 tone kokaina, sa slobode su nastavili svoju bitku za pravdu. Nakon skoro tri godine „novog života“ oni pred Osnovnim sudom traže satisfakciju, iako tvrde da nema novca koji može nadoknaditi nepravdu koju su doživjeli. Unaprijed su osuđeni, bez ijednog dokaza od strane Tužilaštva. Stavljene su im lisice i obilježeni su kao šverceri droge.
Pobjeda je razgovarala sa Marinom Krstović dan nakon što je održano ročište po tužbi koju je podnijela protiv države zbog povreda prava na pravično suđenje, povrijeđenog prava na lični ugled i dostojanstvo te pretrpljenih duševnih bolova.
Smiješno je na koji način se tarifira dan proveden u pritvoru, čini mi se 30 eura po danu. Znači da vam život vrijedi 50.000-100.000 eura. Princip je isti i za one ljude koji su prvi put u zatvoru i za višestruke povratnike – rekla je Marina Krstović i dodala da, koliko je razumjela, nije definisano koliko tačno država može novčano da nadoknadi vrijeme provedeno u pritvoru.
Na ročištu održanom 15. oktobra, Marina se detaljno izjasnila o hapšenju, boravku u pritvoru, sudskom procesu ali i posljedicama sa kojima se danas suočava, nakon čega će vještak medicinske struke dr Željko Golubović dati svoj nalaz i mišljenje.
Na tom suđenju u ime države bio je prisutan punomoćnik kao tuženi. Nikakav finansijski iznos to ne može da nadoknadi, niti mi to radimo zbog dobiti – naglasila je Krstović.
Tvrdi da je svako izbjegao odgovornost u ovom predmetu, počev od političara koji su politizovali slučaj kako bi skupili političke poene i crtali im metu.
Dritan Abazović je pričao na turskoj televiziji o najvećoj zapljeni kokaina na Balkanu, nakon čega ide slika mog oca i mene, dok on priča kako su nastali kavački i škaljarski klanovi. Ako to nije crtanje mete, ja ne znam što može gore od toga. On je poslije oslobađajuće presude, ali i medijskog linča koji smo prošli zahvaljujući njemu, rekao da se ne sjeća da je ikada optužio porodicu Krstvović direktno, imenom i prezimenom, čime je skinuo svu odgovornost sa sebe i svih prethodnih izjava – ogorčeno kaže Marina.
Prisjećajući se svega što je njena porodica preživjela, naglašava da nije postojala prezumpcija nevinosti.
Mi smo bili unaprijed osuđeni i dan-danas moramo da se pravdamo, zato što smo etiketirani. Prvo što izlazi na Guglu kad ukucate naše ime i prezime jesu naše slike sa lisicama na rukama i napisi o švercu droge. Ko bi poslije takvih fotografija sarađivao sa mojom firmom ili bio u mom okruženju uopšte? – kazala je Marina Krstović.
Pojašnjava da su protiv države pokrenuli tužbu pred Osnovnim sudom u Podgorici za nadoknadu štete zbog povreda prava na pravično suđenje, povrijeđenog prava na lični ugled i dostojanstvo te pretrpljenih duševnih bolova, ali ne krije ni ogorčenje zbog političkog pritiska tadašnje vlasti koji je pratio ovaj predmet.
– Političari se igraju sa životima ljudi, a na kraju će, nažalost, građani da ispaštaju i da plaćaju odštete koje podnosimo protiv države. Sigurna sam da je politički pritisak tadašnje vlasti bio ključni razlog zašto smo mi poslati u Istražni zatvor i razlog zbog čega nam je odbijeno svako jemstvo, iako smo imali dvije odluke Ustavnog suda da smo bez ikakvog osnova u pritvoru – podsjetila je ona.
Zapljena droge te 2021. godine bila je označena kao jedna od najvećih ikada kada je riječ o bezbjednosnim službama Crne Gore, „na kojoj bi nam pozavidjele i Sjedinjene Američke Države“. Ovako je tadašnji politički i bezbjednosni vrh opisivao ovaj slučaj, ali sve te pompezne najave doživjele su totalni krah, jer su Krstovići pred sudom dokazali svoju nevinost, dok istraga nikada nije dovela do stvarnih počinilaca krivičnog djela.
ŠOK, PRETRES, HAPŠENJE
Marina se prisjeća kako je izgledao avgustovski dan 2021. godine, kada su policajci sa rotacijama upali na njihovo imanje gdje se nalazi porodična kuća i magacin „San Francisko“ u kojem se skladište banane, koje ova porodica uvozi već 30 godina iz Južne Amerike.
Pojašnjava da su joj policajci u civilu prišli i pokazali nalog za pretres te da su tražili izvršnog direktora firme Budimira Krstovića, koji se u tom trenutku nije nalazio u državi, pa je zbog toga ona prisustvovala pretresu.
Oni su prekinuli istovar banana koji je tek započeo, na licu mjesta su bili vozač, dva zaposlena koja su istovarala i rođak koji radi dugi niz godina u našoj firmi. U svakom kamionu obično ima po 20 paleta, prekinuli su istovar na četvrtoj paleti, kada je spuštena na tlo magacina – objašnjava Krstović.
Dodaje da su policajci znali u kojim paletama se nalazi droga te da su omote paketa cijepali dužinom, a kad su stigli do pola i počeli da skidaju omote, našli su blokove u kojima se nalazio kokain.
– U tom trenutku sam mislila da je skrivena kamera, odjednom je 20 policajca ušlo i pronašlo drogu u mojim bananama. Pretres se nastavio i mene tada niko ne hapsi – istakla je ona i dodala da je pred policajcima pozvala oca na telefon da mu kaže da je u jednom od kontejnera pronađena droga.
– Na to se on smijao jer mi nije vjerovao, samo tri sata prije toga bili smo zajedno. Međutim, kada sam mu objasnila, on je razgovarao sa inspektorom i brže-bolje krenuo nazad kako bi se vratio za Podgoricu – napominje Marina.
Pretres je tog dana zavšren u večernjim satima, a Marini je saopšteno da potpiše nalog o oduzetim predmetima, što će se kasnije ispostaviti da nije trebalo da uradi, jer nije bila na licu mjesta krivičnog djela i istovara, niti je zaposlena, niti direktor magacina „San Francisko“. Potom se svojim automobilom odvezla do prostorija Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), gdje je dala izjavu u svojstvu građanina.
– U tom trenutku nijesam znala da su oni našli tonu i po droge. Na putu do SPO kontaktirala sam sa dobavljačem banana i rekla sam mu da je u kontejneru pronađena droga te da mi dostavi dokumentaciju da li je taj kontejner prošao neke policijske provjere u luci utovara „Puerto Bolivar“, ima li snimaka video- nadzora sa pakeraja gdje se banana pakovala. On me spojio sa direktorom luke „Puerto Bolivar“, jer sam sve te kontakte htjela da proslijedim državnim organima, vjerujući da će odatle da vode istragu, da je prošire na Ekvador – precizirala je.
Po dolasku u SPO, prisjeća se ona, ispitivali su radnike firme, a nju su pitali da li želi da ide na poligraf na što je i pristala.
– Tražili su samo da odgovaram sa da ili ne, na jedna te ista pitanja: „Da li si ti poručila banane?“ „Da li si znala da je u kontejneru droga?“ i to je trajalo tri-četiri sata. Poslije toga saopštili su mi da su radnike ispitali i pustili ih da idu kući. Tužilac je rekao da zbog težine krivičnog djela neko mora biti priveden i da ću morati samo tu noć da provedem u betonjerci – kaže Marina i dodaje da su joj sjutradan ujutru stavljene lisice na ruke.
Opširnije u Pobjedi