U vremenu kada mnogi mladi napuštaju sela i odlaze u velike gradove, priča Milorada Dakića iz sela Mala Crna Gora pokazuje da je moguć i obrnut put – povratak prirodi, porodičnom ognjištu i tradicionalnom načinu života. Nakon više od tri decenije provedenih u Beogradu, Dakić je odlučio da se vrati u rodno selo i ponovo oživi stočarstvo, djelatnost kojom su se generacijama bavili njegovi preci.
Milorad je selo napustio još kao dječak, kada je zbog nastavka školovanja morao da ode u Beograd. U njegovom rodnom mjestu tada je postojalo samo pet razreda osnovne škole, pa je školovanje nastavio kod starije sestre u srpskoj prijestonici. Iako je ubrzo započeo novi život u velikom gradu, uspomene na djetinjstvo provedeno na selu ostale su duboko urezane.
„Kao dječak sam čuvao goveda i sa ocem ručno kosio livade. Odlazak iz sela bio je težak, jer sam se odvojio od roditelja i života na koji sam navikao. Tog dana sam se u sebi zakleo da ću se vratiti čim završim školu“, prisjeća se Dakić.
Ipak, život je odveo u drugom smjeru. Kako sam kaže, „svjetla velikog grada“ zadržala su ga u Beogradu čak 35 godina. Tamo je završio osnovnu i srednju školu, a potom i višu školu. Ubrzo je započeo privatni biznis i postao distributer i uvoznik originalnih parfema iz Francuske. Posao je razvijao godinama, pa je u jednom periodu imao nekoliko parfimerija – u Beogradu i u Budvi.
Prekretnica je došla prije sedam godina, kada su on i supruga donijeli važnu odluku – da napuste gradski život i vrate se u njegovo rodno selo.
„Obnovili smo roditeljsku kuću, izgradili i popravili pomoćne objekte i štale, a zatim osnovali i registrovali poljoprivredno gazdinstvo. Kupili smo nekoliko krava i jednog konja. Nedugo nakon dolaska dobili smo ćerku Moniku, a dvije godine kasnije i sina Maksima“, kaže Dakić.
Od tada, porodica Dakić polako razvija svoje gazdinstvo. Danas na imanju uzgajaju sedam krava, pet teladi, jednog konja, kao i živinu – kokoške i ćurke. Uz stočarstvo, proširili su proizvodnju i na druge oblasti. Na imanju je podignut veliki plastenik, a porodica se bavi i sakupljanjem plodova iz netaknute prirode Durmitora i kanjona Tare.
Posebno su ponosni na svoj proizvod napravljen po starom durmitorskom receptu. Riječ je o mješavini eteričnih ulja pet vrsta ljekovitog bilja koje su, prema riječima Dakića, koristili njihovi preci za jačanje organizma i liječenje plućnih tegoba nakon dugih i hladnih zima.
„Proizvod smo registrovali na Institutu za javno zdravlje Crne Gore i dobili sve potrebne dozvole za prodaju na malo i veliko. Registrovan je pod nazivom ‘Super 5 plus’“, objašnjava Dakić.
Osim toga, porodica prikuplja i brojne plodove iz prirode – pečurke, borovnice, maline, kupine i druge vrste divljeg voća, koje koriste za sopstvenu ishranu ili plasiraju na tržište.
Prodaja se uglavnom odvija preko društvenih mreža, putem Facebook i Instagram profila, a proizvodi se kupcima šalju brzom poštom ili se veće količine dostavljaju lično.
Za Milorada Dakića, međutim, povratak na selo nije samo poslovna odluka, već i životna filozofija.
„Život na selu je kao iz bajke. Budi nas cvrkut ptica, a divokoze i srne često dolaze gotovo do kuće jer živimo blizu kanjona. Svaki dan koristimo da prošetamo šumom, planinom ili kanjonom“, kaže on.
Njegova poruka mladima je jednostavna – ko god ima mogućnost, treba da razmisli o povratku prirodi.
„Ako imaju imanje na selu, neka pokušaju da pokrenu neku vrstu proizvodnje zdrave hrane i da budu u kontaktu sa prirodom i životinjama. A ako nemaju, neka kupe makar parče zemlje i naprave malu kuću u koju mogu dolaziti vikendom. To je trend u cijelom svijetu. Naravno, ne možemo svi živjeti na selu, ali možemo se truditi da što više vremena provodimo u prirodi“, poručuje Dakić.
Priča iz Male Crne Gore tako pokazuje da povratak selu može biti i poslovna šansa i način života – spoj tradicije, porodičnih vrijednosti i zdravijeg okruženja.
J.Š.
Komentari čitalaca 0
Podijelite mišljenje i ocijenite komentare drugih čitalaca.