Low-cost kompanije sele avione: Troškovi mijenjaju mapu jeftinih letova, ugašene baze u Beogradu, Nišu…

Evropsko tržište jeftinih avio-letova ulazi u period ozbiljnog preslagivanja. Niskotarifne kompanije sve češće zatvaraju baze, smanjuju kapacitete i premještaju avione na aerodrome na kojima mogu poslovati uz niže troškove.
Među kompanijama koje mijenjaju raspored svojih kapaciteta posebno se izdvajaju Ryanair i Wizz Air. Iako zatvaranje baze na određenom aerodromu ne mora automatski značiti i potpuni prekid letova, takvi potezi pokazuju koliko su low-cost prevoznici osjetljivi na rast aerodromskih naknada, poreza, cijena goriva i drugih operativnih troškova.
Avioni idu tamo gdje je poslovanje isplativije
Wizz Air je ugasio bazu u Beču, dok je Ryanair zatvorio bazu u Berlinu. Promjene se osjećaju i na tržištu regiona, gdje su oba velika niskotarifna prevoznika najavila poteze koji bi mogli promijeniti postojeću mrežu letova.
Suština nove strategije je jednostavna – avioni se raspoređuju tamo gdje kompanije procijene da mogu ostvariti veću zaradu.
To je posebno važno za niskotarifne prevoznike, čiji poslovni model počiva na maksimalnoj iskorištenosti aviona i veoma strogoj kontroli troškova. Čak i relativno mala razlika u trošku po putniku može uticati na odluku gdje će kompanija držati svoje avione.
Dobar primjer je Wizz Air. Nakon gašenja baze u Beču, kompanija nije odustala od ovog dijela Evrope. Naprotiv, tokom 2025. godine otvorila je bazu u Bratislavi, udaljenoj svega pedesetak kilometara od austrijske prijestonice.
Takvi potezi pokazuju da zatvaranje baze sve manje znači napuštanje određenog regiona, a sve više premještanje kapaciteta na povoljniju lokaciju.
Gorivo sve veći teret
Jedan od najvećih problema za avio-industriju predstavlja rast troškova goriva, na koji su dodatno uticale geopolitičke tenzije i rast cijena nafte.
Istovremeno, kompanije nemaju mnogo prostora da povećane troškove jednostavno prebace na putnike kroz skuplje karte. Potražnja je osjetljiva na cijene, a konkurencija među evropskim prevoznicima ostaje snažna.
Ryanair je tokom ljetne sezone cijene karata smanjio za šest odsto, dok su troškovi kompanije porasli za 11 procenata.
Finansijski pritisak već se vidi i u poslovnim rezultatima. Dobit Ryanaira u prvom kvartalu pala je za oko 34 odsto, na 538 miliona eura, uprkos tome što je broj prevezenih putnika povećan za šest odsto i dostigao 61,3 miliona.
Problemi nisu ograničeni samo na pojedinačne kompanije. Procjene Međunarodnog udruženja za vazdušni saobraćaj pokazuju koliko se situacija promijenila – očekivana globalna dobit avio-industrije za 2026. godinu smanjena je sa ranije procijenjene 41 milijarde na 23 milijarde dolara.
Nedostatak novih aviona dodatno komplikuje situaciju
Avio-kompanije istovremeno imaju još jedan veliki problem – nove avione nije lako nabaviti.
Airbus i Boeing suočavaju se sa problemima u lancima snabdijevanja, kao i kašnjenjima u proizvodnji i isporuci aviona, motora i drugih komponenti.
Airbus je do kraja jula isporučio 418 aviona, dok je plan za cijelu godinu 870 letjelica.
Zbog toga prevoznici ne mogu jednostavno povećati flotu svaki put kada prepoznaju atraktivno tržište. Umjesto toga, postojeće avione moraju premještati između baza i linija, birajući aerodrome na kojima očekuju najbolji finansijski rezultat.
Promjene i u regionu
Preslagivanje evropskog tržišta moglo bi imati posljedice i za putnike u regionu.
Ryanair je najavio povlačenje iz Niša krajem oktobra, povezujući odluku sa problemima u snabdijevanju gorivom, dok je Wizz Air najavio mogućnost zatvaranja svoje baze u Beogradu zbog promjena regulatornih uslova i potencijalnog povećanja troškova.
To, međutim, ne znači nužno da će Wizz Air potpuno napustiti Beograd. Kompanija je najavila namjeru da nastavi sa letovima, čak i ukoliko baza bude zatvorena.
Istovremeno se razmatraju nove lokacije i tržišta, što dodatno potvrđuje da low-cost kompanije danas veoma brzo prebacuju kapacitete tamo gdje vide bolju poslovnu priliku.
Za putnike takva strategija donosi određenu neizvjesnost – pojedine linije mogu nestati ili biti smanjene, dok se istovremeno na drugim aerodromima mogu pojaviti nove destinacije.
Uprkos zatvaranju pojedinih baza, to zasad ne izgleda kao povlačenje niskotarifnih kompanija iz Evrope. Prije je riječ o novoj fazi borbe za profitabilnost u kojoj će aerodromske takse, cijena goriva, potražnja i dostupnost aviona sve više određivati mapu evropskih letova.