Laković: Praćen sam i pretučen, nakon 15 minuta zvao me Duško Marković…

U toku je šesta sjednica Anketnog odbora za postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, uključujući i djelovanje tzv. „Crnih trojki“, a danas izjavu daje profesor Vojo Laković.

On je kazao da je izbjegao pokušaj ubistva tokom povratka iz Prijepolja ka Petrovcu.

„Moje kretanje je pratilo lice sa radio-vezom, a kasnije sam saznao da je bila planirana inscenirana saobraćajna nesreća na mostu na Tari, koja nije realizovana zbog gustog saobraćaja Kod Crne Poda, na oštroj krivini, zaustavio se pored crvenog “golfa” s rotacijom, misleći da je riječ o nesreći. Tad je muškarac izvadio pištolj i prijetio, a iz šume su izjurila još trojica ili četvorica s palicama. Tukli su me, oborili, polomili mi nogu i udarali u glavu“, ispričao je on.

Laković je napomenuo da ga je spasio taksista koji je naišao iz pravca Tare.

„Pomogao mi je da uđem u auto, a ja sam nekako, teško povrijeđen, stigao do Mojkovca. Ukazana mi je pomoć, a sa službenog telefona obavijestio sam brata i Boža Lakića, tadašnjeg načelnika SDB-a u Baru: „Rekao sam mu – Božo, ovi me tvoji prebiše, a ti reče da neće. Poslije 15 minuta zvao me Duško Marković i rekao da njihova služba nema veze s tim“, istakao je on.

Naveo je i da je prebačen u pljevaljsku bolnicu, zatim na VMA, a istakao je da se sve nalazi u arhivama savezne bezbjednosne službe i pozvao nadležne da to provjere.

Laković je ispričao da je bio carinski službenik 1999. godine, i stavio se na raspolaganje Ratnoj mornarici kada je počelo NATO bombardovanje, a njeno sjedište je bilo u Kumboru. Između ostalog, posao im je bio da kontrolišu protok robe i ljudi u zoni odgovornosti, a problemi, kako je naglasio, kreću nakon što su carinske uniforme zamijenili vojnim.

„Na ulazu u Petrovac, zaustavili su me pripadnici jedinice u crnim unifromama, kojom je upravljao Momčilo Šćekić. Htjeli su da me razoružaju i da mi uzmu sredstva veze. Radije bih stradao nego da im dozvolim da me razoružaju, odgovornom tvrdim. Ali na insistiranje mojih starješina, otišao sam na punk u Petrovcu i predao oružje, od kojih je jedan bio pištolj koji je bio poklon od Pavla Bulatovića. Oduzeta su mi i sredtva komunikacije. Bio je to početak mojih problema“, rekao je Laković.

Kako je istakao, kada je krenuo da uz Petrovca dostavi poštu na sjever Crne Gore, primijetio je da ga iz Petrovca dok se vozio prati crni „golf“. Kaže da je posumnjao da ga prate, i stvario je do kafane Bokana, da vidi o čemu se radi. Vidio je tri lica u autu, ali nije uspio da ih identuifikuje.

Kada je nastavio prema Prijepolju da preda poštu, ispod graničnog prelaza zaustavila ga je redovna patrola. A prije toga, iznad Pljevalja, kazao je, pokušala su da ga zaustave lica iz crnog „golfa“, ali nijesu uspjeli, posebno jer su vidjeli da je s njim u autu njegov brat.

Laković je rekao da je ista lica iz „golfa“ vidio na narodnom saboru u Pljevljima sjutradan, i da je to vidio, jer je imao iskustva u operacijama specijalnih potraga i sličnih aktivnosti.

Odbor, rekli su u najavi iz parlamenta, zasjeda radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanjima državnih organa i drugih subjekata u slučajevima politički motivisanih ubistava koja su se dogodila od uvođenja višestranačja do danas kao i okolnostima fizičkih napada i prebijanja novinara i drugih slobodnih intelektualaca od strane policijskih službenika poznatih kao „Crne trojke“, a za koje su se u javnosti pojavljivale informacije da su bile zadužene za prebijanje političkih neistomišljenika tadašnje vlasti.

Na dnevniom redu je uzimanje izjave od profesora Voja Lakovića, u odnosu na slučajeve koji su predmet rada Odbora, navedeno je u saopštenju Skupštine.

Odbor, podsjećaju u parlamentu, zasijeda radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanjima državnih organa i drugih subjekata u slučajevima politički motivisanih ubistava koja su se dogodila od uvođenja višestranačja do danas kao i okolnostima fizičkih napada i prebijanja novinara i drugih slobodnih intelektualaca od strane policijskih službenika poznatih kao „Crne trojke“, a za koje su se u javnosti pojavljivale informacije da su bile zadužene za prebijanje političkih neistomišljenika tadašnje vlasti.

Adria